Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 47, a. 4

Je li krepost

Prigovor 1. Čini se da razboritost nije krepost. Augustin naime kaže, u I. De libero arbitrio, da je razboritost znanost o stvarima koje valja željeti i izbjegavati. No znanost se dijeli nasuprot kreposti, kako je očito u Kategorijama. Dakle, razboritost nije krepost.

Prigovor 2. Nadalje, nema kreposti od kreposti. No postoji krepost od umijeća, kako Filozof kaže u VI. Ethic. Dakle, umijeće nije krepost. No u umijeću se nalazi razboritost, kaže se naime u 2 Ljet 2 o Hiramu da je „znao klesati svaku skulpturu i razborito iznaći što god je u radu potrebno“. Dakle, razboritost nije krepost.

Prigovor 3. Nadalje, nijedna krepost ne može biti neumjerena. No razboritost je neumjerena, inače bi se uzalud govorilo u Izr 23: „stavi mjeru svojoj razboritosti“. Dakle, razboritost nije krepost.

Naprotiv, Grgur, u II. Moralia, kaže da su razboritost, umjerenost, hrabrost i pravednost četiri kreposti.

Odgovaram: kako je gore rečeno kad se raspravljalo o krepostima općenito, „krepost je ono što čini dobrim onoga tko je ima i njegovo djelo čini dobrim“. Dobro se pak može reći dvostruko: na jedan način, tvarno, za ono što je dobro; na drugi način, formalno, prema naravi dobra. Dobro pak, utoliko što je takvo, objekt je težbene moći. I stoga ako postoje koji habitusi koji čine ispravno razmatranje razuma bez obzira na ispravnost težnje, imaju manje od naravi kreposti, kao oni koji usmjeruju k dobru tvarno, to jest k onome što je dobro ne pod vidom dobra; više pak imaju od naravi kreposti oni habitusi koji gledaju na ispravnost težnje, jer gledaju na dobro ne samo tvarno, nego i formalno, to jest na ono što je dobro pod vidom dobra. Razboritosti pak pripada, kako je rečeno, primjena ispravnoga razuma na djelo, što ne biva bez ispravne težnje. I stoga razboritost ne samo da ima narav kreposti koju imaju druge umne kreposti, nego ima također i narav kreposti koju imaju moralne kreposti, s kojima se također ubraja.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin je ondje široko uzeo znanost za svaki ispravan razum.

Odgovor na 2. prigovor: Filozof kaže da umijeće ima krepost zato što ne uključuje ispravnost težnje; i stoga radi toga da se čovjek ispravno služi umijećem, zahtijeva se da ima krepost koja stvara ispravnost težnje. Razboritost pak nema mjesta u onome što je od umijeća: kako stoga što se umijeće usmjeruje k nekomu pojedinačnom cilju; tako i stoga što umijeće ima određena sredstva po kojima se dolazi do cilja. Za nekoga se ipak kaže da razborito djeluje u onome što je od umijeća po određenoj sličnosti; u nekim se naime umijećima, zbog neizvjesnosti onoga čime se dolazi do cilja, zahtijeva savjetovanje, kao u medicinskomu i u pomorskomu, kako se kaže u III. Ethic.

Odgovor na 3. prigovor: ona izreka mudraca ne treba se tako razumjeti kao da samu razboritost valja umjeravati, nego da prema razboritosti drugima valja nametati mjeru.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.