Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 47, a. 3

Spoznaje li pojedinačno

Prigovor 1. Čini se da razboritost nije spoznajna s obzirom na pojedinačno. Razboritost je naime u razumu, kako je rečeno. No razum se bavi općenitim, kako se kaže u I. Physic. Dakle, razboritost nije spoznajna osim s obzirom na općenito.

Prigovor 2. Nadalje, pojedinačnoga ima beskonačno. No beskonačno se ne može razumom obuhvatiti. Dakle, razboritost, koja je ispravan razum, ne bavi se pojedinačnim.

Prigovor 3. Nadalje, pojedinačno se spoznaje osjetilom. No razboritost nije u osjetilu; mnogi naime koji imaju pronicava vanjska osjetila nisu razboriti. Dakle, razboritost se ne bavi pojedinačnim.

Naprotiv, Filozof kaže, u VI. Ethic., da „razboritost nije samo o općenitome, nego treba spoznavati i pojedinačno“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, razboritosti pripada ne samo razmatranje razuma, nego i primjena na djelo, koja je cilj djelatnoga razuma. Nitko pak ne može prikladno nešto primijeniti na drugo osim ako oboje ne spoznaje: naime i ono što treba primijeniti i ono na što treba primijeniti. Djelovanja su pak u pojedinačnome. I stoga je nužno da razborit čovjek i spoznaje opća načela razuma, i da spoznaje pojedinačno, oko kojega su djelovanja.

Odgovor na 1. prigovor: razum se ponajprije uistinu i poglavito bavi općenitim, no može opće razloge primijeniti na pojedinačno (odatle zaključci silogizama nisu samo općeniti, nego i pojedinačni); jer se razum po određenom odrazu proteže na tvar, kako se kaže u III. De anima.

Odgovor na 2. prigovor: jer se beskonačnost pojedinačnoga ne može obuhvatiti ljudskim razumom, odatle je to da su „nesigurne misli naše“, kako se kaže u Mudr 9. Ipak se po iskustvu beskonačne pojedinačne stvari svode na neke konačne koje se u većini slučajeva događaju, čija spoznaja dostaje za ljudsku razboritost.

Odgovor na 3. prigovor: kako Filozof kaže, u VI. Ethic., razboritost se ne sastoji u vanjskome osjetilu, kojim spoznajemo vlastita osjetilna svojstva, nego u unutarnjemu osjetilu, koje se usavršuje po pamćenju i iskustvu radi spremnoga suđenja o doživljenim pojedinostima. Ne ipak tako da bi razboritost bila u unutarnjemu osjetilu kao u glavnome subjektu, nego je poglavito uistinu u razumu, a po određenoj primjeni dopire do takva osjetila.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.