Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 47, a. 13

Nalazi li se u zlima

Prigovor 1. Čini se da razboritost može biti u grješnicima. Gospodin naime kaže, u Lk 16: „sinovi su ovoga svijeta razboritiji od sinova svjetlosti u svojemu naraštaju“. No sinovi su ovoga svijeta grješnici. Dakle, u grješnicima može biti razboritost.

Prigovor 2. Nadalje, vjera je plemenitija krepost od razboritosti. No vjera može biti u grješnicima. Dakle, i razboritost.

Prigovor 3. Nadalje, djelom razborita čovjeka ponajviše nazivamo ovo: dobro se savjetovati; kako se kaže u VI. Ethic. No mnogi su grješnici dobra savjeta. Dakle, mnogi grješnici imaju razboritost.

Naprotiv, Filozof kaže, u VI. Ethic.: „nemoguće je biti razborit onomu tko nije dobar“. No nijedan grješnik nije dobar. Dakle, nijedan grješnik nije razborit.

Odgovaram: razboritost se naziva trostruko. Postoji naime određena lažna razboritost, ili nazvana po sličnosti. Budući naime da je razborit onaj tko dobro raspoređuje ono što valja činiti radi nekoga dobra cilja, onaj tko radi zla cilja raspoređuje ono što odgovara tomu cilju ima lažnu razboritost, utoliko što ono što uzima za cilj nije uistinu dobro, nego prema sličnosti, kao što se kaže dobar razbojnik. Na taj se naime način može prema sličnosti nazvati razboritim razbojnik koji pronalazi prikladne putove za razbojništvo. I takve je vrste razboritost o kojoj apostol kaže, u Rim 8: „mudrost je tijela smrt“, koja naime konačni cilj postavlja u tjelesnoj nasladi. Druga je pak razboritost uistinu prava, jer pronalazi putove prilagođene uistinu dobru cilju; no nesavršena je, iz dvostrukoga razloga. Na jedan način, jer ono dobro koje uzima za cilj nije zajednički cilj čitavoga ljudskoga života, nego nekoga posebnoga posla; na primjer kada tko pronalazi putove prilagođene trgovanju ili plovidbi, naziva se razboritim trgovcem ili kormilarom. Na drugi način, jer zaostaje u glavnome činu razboritosti; na primjer kada se tko dobro savjetuje i ispravno sudi također o onome što pripada čitavomu životu, ali djelotvorno ne zapovijeda. Treća je pak razboritost i prava i savršena, koja se za dobro cilj čitavoga života ispravno savjetuje, sudi i zapovijeda. I samo se ta naziva razboritošću jednostavno. Koja u grješnicima ne može postojati. Prva je pak razboritost u samim grješnicima. Nesavršena je pak razboritost zajednička dobrima i zlima, ponajviše ona koja je nesavršena zbog pojedinačnoga cilja. Jer ona koja je nesavršena zbog nedostatka glavnoga čina također se ne nalazi osim u zlima.

Odgovor na 1. prigovor: ona se Gospodinova riječ razumijeva o prvoj razboritosti. Odatle se ne kaže jednostavno da su razboriti, nego da su razboriti u svojemu naraštaju.

Odgovor na 2. prigovor: vjera po svojoj naravi ne uključuje određenu suobličenost s težnjom za ispravnim djelima, nego se narav vjere sastoji u samoj spoznaji. No razboritost uključuje usmjerenost prema ispravnoj težnji. Kako zato što su načela razboritosti ciljevi onoga što valja činiti, o kojima tko ima ispravnu prosudbu po habitusima moralnih kreposti, koji čine težnju ispravnom, odatle razboritost ne može biti bez moralnih kreposti, kako je gore pokazano; tako također zato što je razboritost zapovjedna s obzirom na ispravna djela, što ne biva osim uz postojanje ispravne težnje. Odatle vjera, premda je plemenitija od razboritosti zbog objekta, ipak se razboritost prema svojoj naravi više protivi grijehu, koji proizlazi iz izopačenosti težnje.

Odgovor na 3. prigovor: grješnici mogu uistinu biti dobro savjetodavni za neki zao cilj, ili za neko pojedinačno dobro; no za dobar cilj čitavoga života nisu dobro savjetodavni savršeno, jer savjet ne privode k izvršenju. Odatle u njima nema razboritosti, koja se odnosi samo na dobro; nego, kako Filozof kaže u VI. Ethic., u takvima postoji deinotés (oštroumnost), to jest naravna dovitljivost, koja se odnosi na dobro i na zlo; ili lukavština, koja se odnosi samo na zlo, a koju smo gore nazvali lažnom razboritošću ili mudrošću tijela.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.