II-II, q. 47, a. 12
Je li razboritost u podložnicima ili samo u vladarima
Prigovor 1. Čini se da razboritost nije u podložnicima, nego samo u vladarima. Filozof naime kaže, u III. Polit., da je „samo razboritost vlastita krepost vladara; ostale su pak kreposti zajedničke podložnicima i vladarima. Krepost pak podložnika nije razboritost, nego istinito mišljenje“.
Prigovor 2. Nadalje, u I. Polit. kaže se da „rob uopće nema savjetodavnu moć“. No razboritost čini ljude dobrima u savjetovanju, kako se kaže u VI. Ethic. Dakle, razboritost ne pristoji robovima, to jest podložnicima.
Prigovor 3. Nadalje, razboritost je zapovjedna, kako je gore rečeno. No zapovijedati ne pripada robovima ili podložnicima, nego samo vladarima. Dakle, razboritost nije u podložnicima, nego samo u vladarima.
Naprotiv, Filozof kaže, u VI. Ethic., da su dvije vrste političke razboritosti: jedna koja postavlja zakone, koja pripada vladarima; druga koja zadržava zajedničko ime politike, koja je oko pojedinačnoga. Izvršavati pak takvo pojedinačno pripada također i podložnicima. Dakle, razboritost ne pripada samo vladarima, nego i podložnicima.
Odgovaram: razboritost je u razumu. Vladati pak i upravljati vlastito je razumu. I stoga svakomu pojedincu utoliko ukoliko sudjeluje u vladanju i upravljanju, utoliko pristoji imati razum i razboritost. Bjelodano je pak da podložniku utoliko ukoliko je podložnik, i robu utoliko ukoliko je rob, ne pripada vladati i upravljati, nego radije da se njime vlada i upravlja. I stoga razboritost nije krepost roba utoliko ukoliko je rob, niti podložnika utoliko ukoliko je podložnik. No jer svaki čovjek, utoliko što je razuman, sudjeluje donekle u vladanju prema slobodnom sudu razuma, utoliko mu pristoji imati razboritost. Odatle je bjelodano da se razboritost u vladaru uistinu nalazi na način graditeljskoga umijeća, kako se kaže u VI. Ethic., a u podložnicima na način umijeća koje rukom djeluje.
Odgovor na 1. prigovor: riječ Filozofa valja razumjeti govoreći po sebi, zato naime što krepost razboritosti nije krepost podložnika utoliko ukoliko je takav.
Odgovor na 2. prigovor: rob nema savjetodavnu moć utoliko ukoliko je rob, tako je naime oruđe gospodara. Ipak je sposoban za savjetovanje utoliko ukoliko je razumna životinja.
Odgovor na 3. prigovor: po razboritosti čovjek ne zapovijeda samo drugima, nego i samomu sebi, prema tome naime kako se za razum kaže da zapovijeda nižim moćima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.