Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 44, a. 5

Dodaje li se prikladno: iz svega uma itd

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno u Pnz 6 povrh onoga što se kaže: „Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svoga“, dodaje: „i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.“ Ne uzima se naime ovdje srce za tjelesni ud, jer ljubiti Boga nije čin tijela. Treba dakle da se srce uzme duhovno. Srce pak duhovno uzeto ili je sama duša ili nešto od duše. Suvišno je dakle bilo oboje postaviti.

Prigovor 2. Nadalje, čovjekova snaga ponajvećma ovisi o srcu, bilo da se to uzme duhovno, bilo tjelesno. Dakle, nakon što je rekao: „Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svoga“, suvišno je bilo dodati: „iz sve snage svoje.“

Prigovor 3. Nadalje, u Mt 22 kaže se: „u svem umu svome“, što se ovdje ne postavlja. Dakle, čini se da se neprikladno ova zapovijed daje u Pnz 6.

Naprotiv, stoji autoritet Pisma.

Odgovaram: ova se zapovijed različito nalazi predana na različitim mjestima. Naime, kako je rečeno, u Pnz 6 postavljaju se tri stvari, naime: iz svega srca, i iz sve duše, i iz sve snage. U Mt 22 postavljaju se dvije od ovih, naime: iz svega srca i u svoj duši, a izostavlja se: iz sve snage, ali se dodaje: u svem umu. No u Mk 12 postavljaju se četiri, naime: iz svega srca, i iz sve duše, i iz svega uma, i iz sve kreposti, što je isto kao snaga. I te se četiri također dotiču u Lk 10, naime umjesto jakosti ili kreposti postavlja se: iz svih sila svojih. I stoga za ove četiri valja navesti razlog; naime to što se negdje jedno od ovoga izostavlja, biva zato što se jedno razumijeva iz drugih. Valja dakle razmotriti da je ljubljenje čin volje, koja se ovdje označuje po srcu; naime, kao što je tjelesno srce načelo svih tjelesnih pokreta, tako je također i volja, i ponajvećma u pogledu namjere konačne svrhe, koja je objekt ljubavi, načelo svih duhovnih pokreta. Tri su pak načela čina koji bivaju pokrenuti od volje, naime razum, koji se označuje po umu; niža težbena moć, koja se označuje po duši; i vanjska izvršna moć, koja se označuje po jakosti, kreposti ili silama. Zapovijeda nam se dakle da se sva naša namjera prenosi u Boga, što je: iz svega srca; i da se naš razum podloži Bogu, što je: iz svega uma; i da se naša težnja ravna prema Bogu, što je: iz sve duše; i da naš vanjski čin sluša Boga, što je ljubiti Boga iz sve snage ili kreposti ili sila. Krizostom pak u tumačenju Mateja uzima suprotno srce i dušu negoli je rečeno. Augustin pak u 1. knjizi De doctrina christiana odnosi srce na misli, a dušu na život, um na razum. Neki pak kažu: iz svega srca, to jest razuma; duše, to jest volje; uma, to jest pamćenja. Ili, prema Grguru Nisenskomu, po srcu označuje vegetativnu dušu, po duši osjetilnu, po umu razumsku, jer to što se hranimo, osjećamo i razumijemo, moramo odnositi k Bogu.

Odgovor na prigovore: i time je očit odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.