Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 44, a. 4

Zapovijeda li se prikladno da se Bog ljubi iz svega srca

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno nalaže da se Bog ljubi iz svega srca. Naime, način kreposnoga čina ne potpada pod zapovijed, kako je bjelodano iz gore rečenoga. No to što se kaže: iz svega srca, unosi način božanske ljubavi. Dakle, neprikladno se zapovijeda da se Bog ljubi iz svega srca.

Prigovor 2. Nadalje, cijelo i savršeno jest ono čemu ništa ne nedostaje, kako se kaže u III. Physic. Ako dakle pod zapovijed potpada da se Bog ljubi iz svega srca, tko god čini nešto što ne pripada ljubavi Božjoj, djeluje protiv zapovijedi i posljedično smrtno griješi. No laki grijeh ne pripada ljubavi Božjoj. Dakle, laki će grijeh biti smrtan. Što je neprikladno.

Prigovor 3. Nadalje, ljubiti Boga iz svega srca pripada savršenstvu, jer prema Filozofu, cijelo i savršeno jesu isto. No ono što pripada savršenstvu ne potpada pod zapovijed, nego pod savjet. Dakle, ne treba se zapovijedati da se Bog ljubi iz svega srca.

Naprotiv, kaže se u Pnz 6: „Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svoga.“

Odgovaram: budući da se zapovijedi daju o činima kreposti, na ovaj dakle način neki čin potpada pod zapovijed ukoliko je čin kreposti. Traži se pak za čin kreposti ne samo da pada na dužnu građu, nego i da bude odjeven dužnim okolnostima, kojima je razmjeran takvoj građi. Bog se pak ima ljubiti kao konačna svrha, k kojoj sve valja usmjeriti. I stoga je stanovitu cjelovitost trebalo označiti glede zapovijedi o ljubavi prema Bogu.

Odgovor na 1. prigovor: pod zapovijed koja se daje o činu neke kreposti ne potpada način koji taj čin ima iz druge više kreposti. Potpada ipak pod zapovijed onaj način koji pripada pojmu vlastite kreposti. I takav se način označuje kada se kaže: iz svega srca.

Odgovor na 2. prigovor: na dvostruk se način događa ljubiti Boga iz svega srca: na jedan doista način, u činu, to jest da se cijelo srce čovjekovo uvijek djelatno prenosi u Boga. I to je savršenstvo domovine. Na drugi način, da se po navici cijelo srce čovjekovo prenosi u Boga, tako naime da ništa protiv ljubavi Božje srce čovjekovo ne prima. I to je savršenstvo puta. Kojemu se ne protivi laki grijeh, jer ne dokida habitus ljubavi, budući da ne teži u suprotni objekt, nego samo priječi uporabu ljubavi.

Odgovor na 3. prigovor: savršenstvo ljubavi na koje se usmjeruju savjeti posredno je između dvaju spomenutih savršenstava: da se naime čovjek, koliko je moguće, odvoji od vremenitih stvari, pa i dopuštenih, koje, zaokupljajući duh, priječe djelatni pokret srca k Bogu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.