II-II, q. 44, a. 3
Jesu li dvije dostatne
Prigovor 1. Čini se da nisu dostatne dvije zapovijedi ljubavi. Naime, zapovijedi se daju o činima kreposti. Čini se pak razlikuju prema objektima. Budući dakle da čovjek treba iz ljubavi ljubiti četvero, naime Boga, samoga sebe, bližnjega i vlastito tijelo, kako je bjelodano iz gore rečenoga; čini se da trebaju biti četiri zapovijedi ljubavi. I tako dvije nisu dostatne.
Prigovor 2. Nadalje, čin ljubavi nije samo ljubljenje, nego radost, mir, dobročinstvo. No o činima kreposti valja dati zapovijedi. Dakle, dvije zapovijedi ljubavi nisu dostatne.
Prigovor 3. Nadalje, kao što na krepost spada činiti dobro, tako i kloniti se zla. No na činjenje dobra potičemo se po potvrdnim zapovijedima, a na klonjenje od zla po niječnim zapovijedima. Dakle, o ljubavi su trebale biti dane zapovijedi ne samo potvrdne, nego i niječne. I tako navedene dvije zapovijedi ljubavi nisu dostatne.
Naprotiv, Gospodin kaže u Mt 22: „O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“
Odgovaram: ljubav je, kako je gore rečeno, neko prijateljstvo. Prijateljstvo je pak prema drugome. Stoga Grgur kaže u jednoj homiliji: „Ljubav se manje negoli među dvojicom ne može imati.“ Kako pak iz ljubavi tko ljubi samoga sebe, gore je rečeno. Budući pak da je ljubljenje i ljubav prema dobru, a dobro je ili svrha ili ono što je k svrsi, prikladno su dostatne dvije zapovijedi o ljubavi: jedna doista kojom se potičemo na ljubljenje Boga kao svrhe; a druga kojom se potičemo na ljubljenje bližnjega radi Boga kao radi svrhe.
Odgovor na 1. prigovor: kako Augustin kaže u 1. knjizi De doctrina christiana: „Budući da je četvero što valja ljubiti iz ljubavi“, o drugome i četvrtome, to jest o ljubavi prema samome sebi i prema vlastitom tijelu, „nikakve zapovijedi nisu trebale biti dane; ma koliko naime čovjek otpao od istine, ostaje mu ljubav prema samome sebi i ljubav prema vlastitom tijelu.“ Način pak ljubljenja valja čovjeku zapovjediti, da naime uređeno ljubi sebe i vlastito tijelo. Što doista biva po tome što čovjek ljubi Boga i bližnjega.
Odgovor na 2. prigovor: drugi čini ljubavi slijede iz čina ljubljenja kao učinak iz uzroka, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Stoga su u zapovijedima ljubljenja djelatno uključene zapovijedi o drugim činima. Pa ipak se radi sporijih nalaze o pojedinima izričito predane zapovijedi: o radosti doista u Fil 4: „Radujte se u Gospodinu uvijek“; o miru pak u Heb 13: „Mir gajite sa svima“; o dobročinstvu pak u Gal 6: „Dok imamo vremena, činimo dobro svima.“ O pojedinim dijelovima dobročinstva nalaze se zapovijedi predane u Svetome pismu, kako je bjelodano onome tko pomno razmatra.
Odgovor na 3. prigovor: veće je činiti dobro negoli izbjegavati zlo. I stoga su u potvrdnim zapovijedima djelatno uključene niječne zapovijedi. Pa ipak se izričito nalaze zapovijedi dane protiv mana suprotnih ljubavi. Naime, protiv mržnje se kaže u Lev 19: „Nemoj mrziti brata svoga u srcu svome“; protiv acedije se kaže u Sir 6: „Nemoj zdvajati u vezama njezinim“; protiv zavisti u Gal 5: „Ne budimo požudnici isprazne slave, jedni druge izazivajući, jedni drugima zavideći“; protiv nesloge pak u 1 Kor 1: „Isto govorite svi, i neka ne bude među vama raskola“; protiv sablazni pak u Rim 14: „Ne postavljajte bratu spoticanje ili sablazan.“
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.