II-II, q. 44, a. 2
Treba li dati samo jednu zapovijed ili dvije
Prigovor 1. Čini se da o ljubavi nisu trebale biti dane dvije zapovijedi. Zapovijedi se naime zakona usmjeruju na krepost, kako je gore rečeno. No ljubav je jedna krepost, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Dakle, o ljubavi nije trebala biti dana doli jedna zapovijed.
Prigovor 2. Nadalje, kako Augustin kaže u 1. knjizi De doctrina christiana, ljubav u bližnjemu ne ljubi doli Boga. No za ljubljenje Boga dostatno se usmjerujemo po ovoj zapovijedi: ljubi Gospodina Boga svoga. Dakle, nije trebalo dodavati drugu zapovijed o ljubavi prema bližnjemu.
Prigovor 3. Nadalje, različiti se grijesi protive različitim zapovijedima. No ne griješi onaj koji propušta ljubav prema bližnjemu ako ne propušta ljubav prema Bogu; štoviše, kaže se u Lk 14: „Ako tko dođe k meni, a ne mrzi oca svojega i majku svoju, ne može biti moj učenik.“ Dakle, nije jedna zapovijed o ljubavi prema Bogu, a druga o ljubavi prema bližnjemu.
Prigovor 4. Nadalje, apostol kaže u Rim 13: „Tko ljubi bližnjega, zakon je ispunio.“ No zakon se ne ispunjava doli po opsluživanju svih zapovijedi. Dakle, sve su zapovijedi uključene u ljubavi prema bližnjemu. Dostatna je dakle ova jedna zapovijed o ljubavi prema bližnjemu. Prema tome, ne trebaju biti dvije zapovijedi ljubavi.
Naprotiv, kaže se u 1 Iv 4: „Ovu zapovijed imamo od Boga: da onaj koji ljubi Boga ljubi i brata svoga.“
Odgovaram: kako je gore rečeno kada se raspravljalo o zapovijedima, na taj se način odnose zapovijedi u zakonu kao postavke u teorijskim znanostima. U njima se zaključci djelatno sadrže u prvim načelima; stoga onaj koji bi savršeno spoznao načela prema svoj njihovoj snazi, ne bi imao potrebu da mu se zaključci zasebno predlažu. No budući da nisu svi koji poznaju načela kadri razmotriti što se god u načelima djelatno sadrži, nužno je radi njih da se u znanostima iz načela izvode zaključci. U djelatnim pak stvarima, u kojima nas zapovijedi zakona usmjeruju, svrha ima pojam načela, kako je gore rečeno. A ljubav je prema Bogu svrha prema kojoj se uređuje ljubav prema bližnjemu. I stoga ne samo da treba dati zapovijed o ljubavi prema Bogu, nego i o ljubavi prema bližnjemu, radi manje sposobnih, koji ne bi lako razmotrili da je jedna od ovih zapovijedi sadržana pod drugom.
Odgovor na 1. prigovor: premda je ljubav jedna krepost, ima ipak dva čina, od kojih se jedan usmjeruje prema drugome kao k svrsi. A zapovijedi se daju o činima kreposti. I stoga je trebalo biti više zapovijedi ljubavi.
Odgovor na 2. prigovor: Bog se ljubi u bližnjemu kao svrha u onome što je k svrsi. Pa ipak je trebalo o obome izričito dati zapovijedi, iz već navedenoga razloga.
Odgovor na 3. prigovor: ono što je k svrsi ima pojam dobra iz usmjerenosti k svrsi. I prema tome također odstupiti od toga ima pojam zla, i ne drukčije.
Odgovor na 4. prigovor: u ljubavi prema bližnjemu uključena je ljubav prema Bogu kao svrha u onome što je k svrsi, i obratno. Pa ipak je trebalo obje zapovijedi izričito dati, iz već navedenoga razloga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.