Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 43, a. 6

Događa li se njima sablažnjavati

Prigovor 1. Čini se da se djelatna sablazan može naći u savršenih muževa. Trpljenje je naime učinak djelovanja. No iz riječi ili djela savršenih neki se trpno sablažnjavaju, prema onome iz Mt 15: „Znaš li da su se farizeji, čuvši ovu riječ, sablaznili?“ Dakle, u savršenih se muževa može naći djelatna sablazan.

Prigovor 2. Nadalje, Petar je nakon primanja Duha Svetoga bio u staležu savršenih. No poslije je sablaznio pogane; naime, kaže se u Gal 2: „Kada vidjeh da ne hode pravo prema istini Evanđelja“, rekoh Kefi, to jest Petru, pred svima: „Ako ti koji si Židov, poganski a ne židovski živiš, kako siliš pogane da po židovsku žive?“ Dakle, djelatna sablazan može biti u savršenih muževa.

Prigovor 3. Nadalje, djelatna je sablazan katkada laki grijeh. No laki grijesi mogu biti i u savršenih muževa. Dakle, djelatna sablazan može biti u savršenih muževa.

Naprotiv, savršenstvu se više protivi djelatna sablazan negoli trpna. No trpna sablazan ne može biti u savršenih muževa. Dakle, još mnogo manje djelatna sablazan.

Odgovaram: djelatna sablazan vlastito biva kada netko takvo što kaže ili učini što je po sebi takvo da je kadro drugoga navesti na propast, a to je doista samo ono što se neuredno čini ili govori. Na savršene pak spada ono što čine prema pravilu razuma uređivati, prema onome iz 1 Kor 14: „Sve neka biva dolično i po redu među vama.“ I ponajviše taj oprez primjenjuju u onome u čemu ne samo da bi sami pogriješili, nego bi i drugima spoticanje priredili. I ako u njihovim očitovanim riječima ili djelima nešto od te umjerenosti nedostaje, to proistječe iz ljudske slabosti, po kojoj odstupaju od savršenstva. Ne odstupaju ipak toliko da bi se uvelike od poretka razuma odstupilo, nego malo i olako, što nije toliko veliko da bi se odatle razložno mogla od drugoga uzeti prigoda za griješenje.

Odgovor na 1. prigovor: trpnu sablazan uvijek uzrokuje neka djelatna, ali ne uvijek neka djelatna sablazan drugoga, nego samoga onoga koji se sablažnjava; jer naime on sam sebe sablažnjava.

Odgovor na 2. prigovor: Petar je doduše sagriješio i bio je prijekoran, prema sudu Augustinova i samoga Pavla, ustežući se od pogana kako bi izbjegao sablazan Židova, jer je to činio na neki način neoprezno, tako da su se iz toga pogani obraćeni na vjeru sablažnjavali. Ipak Petrovo djelo nije bilo tako težak grijeh da bi se drugi s pravom mogli sablazniti. Stoga su trpjeli trpnu sablazan, a u Petra nije bilo djelatne sablazni.

Odgovor na 3. prigovor: laki grijesi savršenih ponajviše se sastoje u iznenadnim pokretima koji, budući da su skriveni, ne mogu sablazniti. Ako pak i u vanjskim riječima ili djelima počine lake grijehe, tako su neznatni da po sebi nemaju snagu sablažnjavanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.