Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 43, a. 2

Je li sablazan grijeh

Prigovor 1. Čini se da sablazan nije grijeh. Grijesi naime ne dolaze po nužnosti jer je svaki grijeh svojevoljan, kako je gore izloženo. No u Mt 18 kaže se: „Nužno je da dođu sablazni.“ Dakle, sablazan nije grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, nijedan grijeh ne proistječe iz čuvstva pobožnosti, jer „ne može dobro stablo donijeti zlih plodova“, kako se kaže u Mt 7. No neka sablazan biva iz čuvstva pobožnosti; naime, Gospodin kaže Petru u Mt 16: „Sablazan si mi“; gdje Jeronim veli da se „zabluda apostola, koja dolazi iz čuvstva pobožnosti, nikada ne čini poticajem đavla“. Dakle, nije svaka sablazan grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, sablazan unosi stanovito zapinjanje. No ne pada tko god zapne. Dakle, sablazan može biti bez grijeha, koji je duhovni pad.

Naprotiv, sablazan je manje prava riječ ili djelo. Iz toga pak nešto ima pojam grijeha što odstupa od pravosti. Dakle, sablazan je uvijek s grijehom.

Odgovaram: kako je već gore rečeno, dvostruka je sablazan: naime trpna, u onome koji se sablažnjava; i djelatna, u onome koji sablažnjava dajući prigodu za propast. Trpna je dakle sablazan uvijek grijeh u onome koji se sablažnjava; naime, ne sablažnjava se osim ukoliko na neki način strada duhovnom propašću, a to je grijeh. Može ipak biti trpna sablazan bez grijeha onoga iz čijega se djela tko sablažnjava, kao kada se tko sablažnjava o ono što drugi dobro čini. Slično je i djelatna sablazan uvijek grijeh u onome koji sablažnjava. Jer ili je samo djelo koje čini grijeh, ili pak, ako ima izgled grijeha, valja ga uvijek napustiti poradi ljubavi prema bližnjemu, po kojoj svatko nastoji providjeti spasenju bližnjega; i tako onaj tko ga ne napušta postupa protiv ljubavi. Može ipak biti djelatna sablazan bez grijeha drugoga koji se sablažnjava, kako je gore rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: to što se kaže: nužno je da dođu sablazni, ne treba razumjeti o apsolutnoj nužnosti, nego o uvjetnoj nužnosti, po kojoj je naime nužno da se dogodi ono što je Bog unaprijed spoznao ili prorekao, ako se ipak uzme združeno, kako je rečeno u prvoj knjizi. Ili je nužno da sablazni dođu po nužnosti svrhe, jer su korisne tome da se očituju oni koji su prokušani. Ili je nužno da sablazni dođu prema stanju ljudi, koji se ne čuvaju od grijeha. Kao kad bi neki liječnik, videći da neki rabe nedoličnu prehranu, rekao: nužno je da takvi obole, što valja razumjeti pod ovim uvjetom: ako ne promijene prehranu. I slično je nužno da dođu sablazni ako ljudi ne promijene loše vladanje.

Odgovor na 2. prigovor: sablazan se ondje široko uzima za bilo koju zapreku. Petar je naime htio spriječiti Kristovu muku iz nekoga čuvstva pobožnosti prema Kristu.

Odgovor na 3. prigovor: nitko duhovno ne zapinje osim ako na neki način ne bude zadržan od napredovanja na putu Božjem, što biva barem po lakom grijehu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.