II-II, q. 34, a. 4
Je li najveća među grijesima koji su protiv bližnjega
Prigovor 1. Čini se da je mržnja prema bližnjemu najteži grijeh među onima koji se protiv bližnjega čine. Veli se naime u 1 Iv 3: „Tko god mrzi brata svoga, ubojica je“. Ali ubojstvo je najteži od grijeha koji se čine protiv bližnjega. Dakle, i mržnja.
Prigovor 2. Nadalje, najgore se suprotstavlja najboljemu. Ali najbolje od onoga što bližnjemu pružamo jest ljubav, sve se naime drugo odnosi na ljubljenje. Dakle, i najgore je mržnja.
Naprotiv, zlo se naziva ono što škodi, prema Augustinu u Enchiridionu. Ali više tko škodi bližnjemu po drugim grijesima nego po mržnji, recimo po krađi, ubojstvu i preljubu. Dakle, mržnja nije najteži grijeh.
Naprotiv, nadalje, Krizostom tumačeći ono iz Mateja: „Tko prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi“, veli: „Mojsijeve zapovijedi: ne ubij, ne učini preljuba, u nagradi su malene, a u grijehu velike; Kristove pak zapovijedi, to jest ne srdi se, ne poželi, u nagradi su velike, a u grijehu najmanje“. Mržnja pak pripada nutarnjemu pokretu, kao i srdžba i požuda. Dakle, mržnja prema bližnjemu manji je grijeh nego ubojstvo.
Odgovaram: grijeh koji se čini protiv bližnjega ima značaj zla iz dvoga: na jedan doista način iz neurednosti onoga koji griješi; na drugi način iz štete koja se nanosi onomu protiv koga se griješi. Na prvi dakle način mržnja je veći grijeh nego vanjski čini koji su na štetu bližnjega, jer se naime po mržnji uneređuje volja čovjeka, koja je najjača u čovjeku, i iz koje je korijen grijeha. Stoga i kada bi vanjski čini bili neuredni bez neurednosti volje, ne bi bili grijesi, recimo kada tko iz neznanja ili revnosti za pravednost čovjeka ubije. I ako ima što krivnje u vanjskim grijesima koji se protiv bližnjega čine, sve je iz nutarnje mržnje. Ali što se tiče štete koja se bližnjemu nanosi, gori su vanjski grijesi nego nutarnja mržnja.
Odgovor na prigovore: i time je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.