II-II, q. 34, a. 3
Je li mržnja prema bližnjemu uvijek grijeh
Prigovor 1. Čini se da svaka mržnja prema bližnjemu nije grijeh. Nijedan se naime grijeh ne nalazi u zapovijedima ili savjetima božanskoga zakona, prema onome iz Izr 8: „Ispravne su sve riječi moje, nema u njima ništa opako ni izopačeno“. Ali u Lk 14 veli se: „Ako tko dođe k meni a ne mrzi oca i majku, ne može biti moj učenik“. Dakle, svaka mržnja prema bližnjemu nije grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, ništa ne može biti grijeh prema onome u čemu nasljedujemo Boga. Ali nasljedujući Boga neke mrzimo, veli se naime u Rim 1: „Klevetnici, Bogu mrski“. Dakle, možemo neke mrziti bez grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, ništa naravno nije grijeh, jer „grijeh je odstupanje od onoga što je po naravi“, kako Damaščanin veli u II. knjizi. Ali naravno je svakoj stvari da mrzi ono što joj je protivno i što teži k njezinu uništenju. Dakle, čini se da nije grijeh to što tko mrzi svoga neprijatelja.
Naprotiv, veli se u 1 Iv 2: „Tko brata svoga mrzi, u tami je“. Ali duhovna tama jesu grijesi. Dakle, mržnja prema bližnjemu ne može biti bez grijeha.
Odgovaram: mržnja se suprotstavlja ljubavi, kako je gore rečeno. Stoga utoliko mržnja ima značaj zla ukoliko ljubav ima značaj dobra. Ljubav se pak bližnjemu duguje prema onome što ima od Boga, to jest prema naravi i milosti; no ne duguje mu se ljubav prema onome što ima od samoga sebe i đavla, naime prema grijehu i manjku pravednosti. I zato je dopušteno u bratu mrziti grijeh i sve ono što pripada manjku božanske pravednosti, ali samu narav i milost brata nitko ne može mrziti bez grijeha. No to samo što u bratu mrzimo krivnju i manjak dobra pripada bratovoj ljubavi, istoga je naime smisla to da hoćemo nečije dobro i da mrzimo njegovo zlo. Stoga, jednostavno uzevši mržnju prema bratu, uvijek je s grijehom.
Odgovor na 1. prigovor: roditelje, što se tiče naravi i srodstva po kojemu su s nama povezani, moramo prema Božjoj zapovijedi poštovati, kako je očito u Izl 20. Valja ih pak mrziti što se tiče toga što nam pružaju zapreku za prispijeće k savršenstvu božanske pravednosti.
Odgovor na 2. prigovor: Bog u klevetnicima mrzi krivnju, a ne narav. I tako bez krivnje možemo mrziti klevetnike.
Odgovor na 3. prigovor: ljudi prema dobrima koja imaju od Boga nisu nama protivni, stoga ih što se toga tiče valja ljubiti. Protive nam se pak ukoliko protiv nas neprijateljstva vrše, što pripada njihovoj krivnji, i što se toga tiče valja ih mrziti. To naime u njima moramo mrziti, što su nam neprijatelji.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.