Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 34, a. 2

Je li mržnja prema Bogu najveći od grijeha

Prigovor 1. Čini se da mržnja prema Bogu nije najveći od grijeha. Najteži je naime grijeh grijeh protiv Duha Svetoga, koji je neoprostiv, kako se veli u Mt 12. Ali mržnja prema Bogu ne ubraja se među vrste grijeha protiv Duha Svetoga, kako je očito iz gore rečenoga. Dakle, mržnja prema Bogu nije najteži od grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, grijeh leži u udaljavanju od Boga. Ali čini se da je više udaljen od Boga nevjernik, koji nema ni spoznaju Boga, nego vjernik, koji ga barem, premda Boga mrzi, ipak spoznaje. Dakle, čini se da je teži grijeh nevjere nego grijeh mržnje prema Bogu.

Prigovor 3. Nadalje, Bog se mrzi samo po razlogu svojih učinaka koji se protive volji, među kojima je glavna kazna. Ali mrziti kaznu nije najveći od grijeha. Dakle, mržnja prema Bogu nije najveći od grijeha.

Naprotiv, najboljemu se suprotstavlja najgore, kako je očito po Filozofu u VIII. knjizi Ethicae. Ali mržnja prema Bogu suprotstavlja se ljubavi prema Bogu, u kojoj leži čovjekovo najbolje. Dakle, mržnja prema Bogu najgori je čovjekov grijeh.

Odgovaram: manjak grijeha leži u odvraćanju od Boga, kako je gore rečeno. Takvo pak odvraćanje ne bi imalo značaj krivnje ako ne bi bilo dragovoljno. Stoga značaj krivnje leži u dragovoljnom odvraćanju od Boga. To se pak dragovoljno odvraćanje od Boga po sebi doista nalazi u mržnji prema Bogu, dok u drugim grijesima kao po sudioništvu i prema drugome. Kao što naime volja po sebi prianja uz ono što ljubi, tako po sebi uzmiče od onoga što mrzi; stoga kada tko mrzi Boga, njegova se volja po sebi od njega odvraća. Ali u drugim grijesima, recimo kada tko bludniči, ne odvraća se od Boga po sebi, nego prema drugome, ukoliko naime teži za neurednim užitkom, koji ima pridodano odvraćanje od Boga. Uvijek je pak ono što je po sebi jače od onoga što je prema drugome. Stoga je mržnja prema Bogu među ostalim grijesima teža.

Odgovor na 1. prigovor: kako Grgur veli u XXV. knjizi Moralia, „jedno je dobra ne činiti, a drugo mrziti darovatelja dobara, kao što je jedno sagriješiti iz naglosti, a drugo iz promišljanja“; iz čega se daje razumjeti da mrziti Boga, darovatelja svih dobara, znači sagriješiti iz promišljanja, što je grijeh protiv Duha Svetoga. Stoga je bjelodano da je mržnja prema Bogu ponajviše grijeh protiv Duha Svetoga, ukoliko grijeh protiv Duha Svetoga označuje neki poseban rod grijeha. Zato se ipak ne ubraja među vrste grijeha protiv Duha Svetoga jer se općenito nalazi u svakoj vrsti grijeha protiv Duha Svetoga.

Odgovor na 2. prigovor: sama nevjera nema značaj krivnje osim ukoliko je dragovoljna. I zato je utoliko teža ukoliko je više dragovoljna. A to da bude dragovoljna potječe iz toga što tko mrzi istinu koja se predlaže. Stoga je očito da značaj grijeha u nevjeri biva iz mržnje prema Bogu, oko čije je istine vjera. I zato, kao što je uzrok jači od učinka, tako je mržnja prema Bogu veći grijeh nego nevjera.

Odgovor na 3. prigovor: ne mrzi svatko tko mrzi kazne Boga, začetnika kazni, jer mnogi mrze kazne koji ih ipak strpljivo podnose iz strahopoštovanja prema božanskoj pravednosti. Stoga i Augustin veli u X. knjizi Confessiones da zla kazne Bog zapovijeda podnositi, a ne ljubiti. No provaliti u mržnju prema Bogu koji kažnjava, to znači mrziti samu Božju pravednost, što je najteži grijeh. Stoga Grgur veli u XXV. knjizi Moralia: „Kao što je katkada teže grijeh ljubiti nego počiniti, tako je opakije mrziti pravednost nego je ne izvršiti“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.