II-II, q. 34, a. 1
Može li se Bog mrziti
Prigovor 1. Čini se da Boga nitko ne može mrziti. Dionizije naime veli u 4. poglavlju De divinis nominibus da je „svima ljubazno i drago samo dobro i lijepo“. Ali Bog je sama dobrota i ljepota. Dakle, nitko ga ne mrzi.
Prigovor 2. Nadalje, u apokrifima Ezre veli se da „sve zaziva istinu i raduje se u djelima njezinim“. Ali Bog je sama istina, kako se veli u Iv 14. Dakle, svi ljube Boga, i nitko ga ne može mrziti.
Prigovor 3. Nadalje, mržnja je neko odvraćanje. Ali kako Dionizije veli u 4. poglavlju De divinis nominibus, Bog sve obraća k samome sebi. Dakle, nitko ga ne može mrziti.
Naprotiv, ono što se veli u Ps: „Oholost onih koji te mrze uzlazi uvijek“; i u Iv 15: „Sada pak i vidješe i zamrziše i mene i Oca moga“.
Odgovaram: kako je očito iz gore rečenoga, mržnja je neki pokret težajne moći, koja se ne pokreće osim od nečega spoznatoga. Bog se pak može od čovjeka spoznati na dva načina: na jedan način, po samome sebi, recimo kada se gleda po biti; na drugi način, po svojim učincima, kada se naime „nevidljiva Božja svojstva po onome što je stvoreno umom promatraju“. Bog je pak po svojoj biti sama dobrota, koju nitko ne može mrziti, jer pojmu dobra pripada da se ljubi. I zato je nemoguće da tko gledajući Boga po biti njega mrzi. Ali neki su njegovi učinci koji nipošto ne mogu biti protivni ljudskoj volji, jer postojati, živjeti i umno djelovati poželjno je i drago svima, a to su neki Božji učinci. Stoga također prema tome što se Bog spoznaje kao začetnik tih učinaka, ne može se mrziti. No postoje neki Božji učinci koji se protive neurednoj volji, kao nanošenje kazne; i također obuzdavanje grijeha po božanskom zakonu, koje se protivi volji iskvarenoj grijehom. I s obzirom na promatranje takvih učinaka, neki Boga mogu mrziti, ukoliko se naime spoznaje kao zabranitelj grijeha i nanositelj kazni.
Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi glede onih koji gledaju Božju bit, koja je sama bit dobrote.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi glede toga što se Bog shvaća kao uzrok onih učinaka koje ljudi naravno ljube, među kojima su djela istine koja ljudima pruža svoju spoznaju.
Odgovor na 3. prigovor: Bog obraća sve k samome sebi ukoliko je počelo bitka, jer sve stvari, ukoliko jesu, teže k sličnosti s Bogom, koji je sam bitak.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.