II-II, q. 33, a. 3
Proteže li se ta zapovijed na sve, ili samo na poglavare
Prigovor 1. Čini se da bratska opomena ne pripada doli poglavarima. Jer Jeronim veli: „Svećenici neka se trude ispuniti ono iz Evanđelja: ako sagriješi protiv tebe brat tvoj“ itd. Ali pod imenom svećenika uobičajilo se označivati poglavare, koji imaju brigu za druge. Dakle, čini se da samo poglavarima pripada bratska opomena.
Prigovor 2. Nadalje, bratska je opomena neka duhovna milostinja. Ali tjelesnu milostinju činiti pripada onima koji su viši u vremenitim stvarima, naime bogatijima. Dakle, i bratska opomena pripada onima koji su viši u duhovnim stvarima, naime poglavarima.
Prigovor 3. Nadalje, onaj tko kori drugoga pokreće ga svojom opomenom na bolje. Ali u naravnim stvarima niža bića pokreću se od viših. Dakle, i prema redu kreposti, koji slijedi red naravi, samo poglavarima pripada niže popravljati.
Naprotiv, veli se u XXIV., pitanje 3.: „Kako svećenici tako i svi ostali vjernici moraju imati najveću brigu o onima koji propadaju, kako bi se njihovim ukorom ili popravili od grijeha, ili, ako se pokažu nepopravljivima, od Crkve odvojili“.
Odgovaram: kako je rečeno, dvostruko je popravljanje. Jedno doista koje je čin ljubavi, koji posebno teži k popravljanju brata prijestupnika po jednostavnoj opomeni. I takvo popravljanje pripada svakomu tko posjeduje ljubav, bilo da je podložnik bilo poglavar. Postoji pak drugo popravljanje koje je čin pravednosti, po kojemu se namjerava opće dobro, koje se ne pribavlja samo po opomeni brata, nego katkada također i po kažnjavanju, kako bi drugi u strahu odstupili od grijeha. I takvo popravljanje pripada samo poglavarima, koji ne samo da imaju opominjati, nego također i popravljati kažnjavajući.
Odgovor na 1. prigovor: i u bratskoj opomeni, koja pripada svima, teža je briga poglavara, kako veli Augustin u I. knjizi De civitate Dei. Kao što naime vremenita dobročinstva prije mora tko pružiti onima za koje ima vremenitu brigu, tako i duhovna dobročinstva, recimo opomenu, pouku i drugo tome slično, više mora pružiti onima koji su povjereni njegovoj duhovnoj brizi. Ne namjerava dakle Jeronim reći da samo svećenicima pripada zapovijed o bratskoj opomeni, nego da njima posebno pripada.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je onaj tko ima odakle bi tjelesno mogao pomoći što se toga tiče bogat, tako onoga tko ima zdrav sud razuma, iz kojega bi mogao tuđi prijestup ispraviti, što se toga tiče valja smatrati višim.
Odgovor na 3. prigovor: i u naravnim stvarima neka bića uzajamno djeluju jedna na druga, jer su što se tiče nečega uzajamno viša, ukoliko je naime svako od njih na neki način u mogućnosti a na neki način u činu s obzirom na drugo. I slično netko, ukoliko ima zdrav sud razuma u onome u čemu drugi prijestup čini, može ga popraviti, premda nije jednostavno viši.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.