II-II, q. 27, a. 7
Što je bolje, ljubiti prijatelja ili ljubiti neprijatelja
Prigovor 1. Čini se da je zaslužnije ljubiti neprijatelja nego prijatelja. Veli se naime u Mt 5: „Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća?“ Ljubiti dakle prijatelja ne zaslužuje plaću. Ali ljubiti neprijatelja zaslužuje plaću, kako se ondje pokazuje. Dakle, zaslužnije je ljubiti neprijatelje nego ljubiti prijatelje.
Prigovor 2. Nadalje, utoliko je nešto zaslužnije ukoliko iz veće ljubavi proizlazi. Ali ljubiti neprijatelja svojstvo je savršenih sinova Božjih, kako veli Augustin u Enchiridionu, dok je ljubiti prijatelja svojstvo i nesavršene ljubavi. Dakle, veće je zasluge ljubiti neprijatelja nego ljubiti prijatelja.
Prigovor 3. Nadalje, gdje je veće nastojanje oko dobra, ondje se čini da je veća zasluga, „jer svatko će primiti vlastitu plaću prema svome trudu“, kako se veli u 1 Kor 3. Ali veće nastojanje čovjek treba za to da ljubi neprijatelja nego za to da ljubi prijatelja, jer je teže. Dakle, čini se da je ljubiti neprijatelja zaslužnije nego ljubiti prijatelja.
Naprotiv, ono što je bolje, zaslužnije je. Ali bolje je ljubiti prijatelja, jer bolje je ljubiti boljega; prijatelj pak, koji ljubi, bolji je nego neprijatelj, koji mrzi. Dakle, ljubiti prijatelja zaslužnije je nego ljubiti neprijatelja.
Odgovaram: razlog ljubljenja bližnjega iz ljubavi jest Bog, kako je gore rečeno. Kada se dakle pita što je bolje ili zaslužnije, ljubiti prijatelja ili neprijatelja, te se ljubavi mogu usporediti na dva načina: na jedan način, sa strane bližnjega koji se ljubi; na drugi način, sa strane razloga radi kojega se ljubi. Na prvi doista način ljubav prema prijatelju nadvisuje ljubav prema neprijatelju. Zato što je prijatelj i bolji i povezaniji; stoga je prikladnija građa za ljubav; i zbog toga je čin ljubavi koji prelazi na tu građu bolji. Stoga je i njegova suprotnost gora, gore je naime mrziti prijatelja nego neprijatelja. Na drugi pak način ljubav prema neprijatelju nadvisuje, zbog dvoga. Prvo doista jer ljubavi prema prijatelju može biti i drugi razlog osim Boga, dok je ljubavi prema neprijatelju jedini razlog Bog. Drugo zato što, uz pretpostavku da se i jedan i drugi ljube radi Boga, jačom se pokazuje ljubav prema Bogu koja čovjekov duh proteže na udaljenije, naime sve do ljubavi prema neprijateljima, kao što se snaga vatre utoliko pokazuje jačom ukoliko na udaljenije širi svoju toplinu. Utoliko se također božanska ljubav pokazuje jačom ukoliko radi nje teže stvari ispunjavamo, kao što je i snaga vatre utoliko jača ukoliko može spaliti manje zapaljivu tvar. Ali kao što ista vatra na bliže stvari snažnije djeluje nego na udaljenije, tako također i ljubav žarče ljubi povezane nego udaljene. I što se toga tiče, ljubav prema prijateljima, promatrana po sebi, žarča je i bolja nego ljubav prema neprijateljima.
Odgovor na 1. prigovor: riječ Gospodinovu treba razumjeti po sebi. Tada naime ljubav prema prijateljima kod Boga nema plaće kada se samo radi toga ljube što su prijatelji; a to se čini da se događa kada se prijatelji tako ljube da se neprijatelji ne ljube. Zaslužna je ipak ljubav prema prijateljima ako se ljube radi Boga, a ne samo zato što su prijatelji.
Odgovor na 2. prigovor: na ostalo je jasan odgovor po onome što je rečeno. Naime dva sljedeća razloga polaze sa strane razloga ljubljenja; posljednji pak sa strane onih koji se ljube.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.