Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 27, a. 6

Ima li njegova ljubav mjeru

Prigovor 1. Čini se da u božanskoj ljubavi treba imati neku mjeru. Značaj se naime dobra sastoji u mjeri, vrsti i redu, kako je očito po Augustinu u knjizi De natura boni. Ali ljubav prema Bogu najbolje je u čovjeku, prema onome iz Kol 3: „Iznad svega imajte ljubav“. Dakle, ljubav prema Bogu mora imati mjeru.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin veli u knjizi De moribus Ecclesiae: „Reci mi, molim te, koja je mjera ljubljenja. Bojim se naime da se više ili manje nego što treba ne raspalim željom i ljubavlju prema svojemu Gospodinu“; uzalud bi pak tražio mjeru da ne postoji neka mjera božanske ljubavi. Dakle, postoji neka mjera božanske ljubavi.

Prigovor 3. Nadalje, kako Augustin veli u IV. knjizi De Genesi ad litteram: „Mjera je ono što svakomu vlastita mjera unaprijed određuje“. Ali mjera ljudske volje, kao i vanjskoga djelovanja, jest razum. Dakle, kao što u vanjskom učinku ljubavi valja imati mjeru određenu razumom, prema onome iz Rim 12: „Vaše razumno bogoslužje“; tako također i sama nutarnja ljubav prema Bogu mora imati mjeru.

Naprotiv, Bernard veli u knjizi De diligendo Deo „da je uzrok ljubljenja Boga Bog; a mjera, bez mjere ljubiti“.

Odgovaram: kako je očito iz navedenoga Augustinova autoriteta, način ili mjera uključuje neko određivanje mjere. To se pak određivanje nalazi i u mjeri i u izmjerenome, no na jedan i na drugi način. U mjeri se naime nalazi bitno, jer je mjera po samoj sebi ono što određuje i odmjerava drugo; dok se u izmjerenome nalazi mjera po drugome, to jest ukoliko dostiže mjeru. I zato se u mjeri ništa ne može uzeti neodmjereno, nego je izmjerena stvar neodmjerena ako ne dostiže mjeru, bilo da zaostaje bilo da nadilazi. U svemu pak za čim se teži i što se čini mjera je svrha, jer za ono za čim težimo i što činimo valja vlastiti razlog uzeti iz svrhe, kako je očito po Filozofu u II. knjizi Physicorum. I zato svrha po samoj sebi ima mjeru, dok ono što vodi k svrsi ima mjeru iz toga što je razmjerno svrsi. I zato, kako Filozof veli u I. knjizi Politicae, „težnja za svrhom u svim je umijećima bez svrhe i granice, dok za ono što vodi k svrsi postoji neka granica“. Liječnik naime ne postavlja neku granicu zdravlju, nego ga čini savršenim koliko god može; no lijeku postavlja granicu: ne daje naime toliko lijeka koliko može, nego prema razmjeru sa zdravljem; koji razmjer ako bi lijek nadilazio ili od njega zaostajao, bio bi neumjeren. Svrha je pak svih ljudskih djelovanja i osjećaja ljubav prema Bogu, po kojoj ponajviše dosežemo posljednju svrhu, kako je gore rečeno. I zato se u ljubavi prema Bogu ne može uzeti mjera kao u izmjerenoj stvari, tako da bi u njoj bilo uzeti više i manje, nego kao što se nalazi mjera u samoj mjeri, u kojoj ne može biti pretjerivanja, nego što se više doseže pravilo, to je bolje. I tako što se više Bog ljubi, to je ljubav bolja.

Odgovor na 1. prigovor: ono što je po sebi jače je od onoga što je po drugome. I zato je dobrota mjere, koja po sebi ima mjeru, jača od dobrote izmjerenoga, koje ima mjeru po drugome. I tako također ljubav, koja ima mjeru kao mjera, nadvisuje druge kreposti, koje imaju mjeru kao izmjerene.

Odgovor na 2. prigovor: Augustin ondje dodaje da je mjera ljubljenja Boga to da se ljubi svim srcem, to jest da se ljubi koliko se god može ljubiti. A to pripada mjeri koja priliči samoj mjeri.

Odgovor na 3. prigovor: onaj osjećaj čiji objekt podliježe sudu razuma valja razumom mjeriti. Ali objekt božanske ljubavi, a to je Bog, nadilazi sud razuma. I zato se ne mjeri razumom, nego razum nadilazi. I nije slično s nutarnjim činom ljubavi i vanjskim činima. Nutarnji naime čin ljubavi ima značaj svrhe, jer posljednje čovjekovo dobro leži u tome da duša prione uz Boga, prema onome iz Ps: „A meni je dobro prionuti uz Boga“. Vanjski su pak čini kao oni koji vode k svrsi. I zato ih valja odmjeravati i prema ljubavi i prema razumu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.