II-II, q. 27, a. 5
Može li se ljubiti u cijelosti
Prigovor 1. Čini se da se Bog ne može u cijelosti ljubiti. Ljubav naime slijedi spoznaju. Ali Bog se ne može od nas u cijelosti spoznati, jer to bi značilo obuhvatiti ga. Dakle, ne može se od nas u cijelosti ljubiti.
Prigovor 2. Nadalje, ljubav je neko sjedinjenje, kako je očito po Dioniziju u 4. poglavlju De divinis nominibus. Ali čovjekovo se srce ne može s Bogom u cijelosti sjediniti, jer Bog je veći od našega srca, kako se veli u 1 Iv 3. Dakle, Bog se ne može u cijelosti ljubiti.
Prigovor 3. Nadalje, Bog samoga sebe u cijelosti ljubi. Ako se dakle od nekoga drugoga u cijelosti ljubi, netko drugi ljubi Boga onoliko koliko on sam sebe ljubi. To je pak neprihvatljivo. Dakle, Bog se ne može u cijelosti ljubiti od nekoga stvorenja.
Naprotiv, veli se u Pnz 6: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim“.
Odgovaram: budući da se ljubav shvaća kao neka sredina između onoga koji ljubi i ljubljenoga, kada se pita može li se Bog u cijelosti ljubiti, to se može razumjeti na tri načina. Na jedan način, tako da se način cjelovitosti odnosi na ljubljenu stvar. I tako Boga valja u cijelosti ljubiti, jer sve što Bogu pripada čovjek mora ljubiti. Na drugi način može se razumjeti tako da se cjelovitost odnosi na onoga koji ljubi. I tako se također Bog u cijelosti mora ljubiti, jer iz sve svoje moći čovjek mora ljubiti Boga, i sve što ima u Božju ljubav usmjeriti, prema onome iz Pnz 6: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim“. Na treći način može se razumjeti prema usporedbi onoga koji ljubi s ljubljenom stvari, da naime način onoga koji ljubi izjednači način ljubljene stvari. I to ne može biti. Budući naime da je svaka stvar utoliko dostojna ljubavi ukoliko je dobra, Bog, čija je dobrota beskonačna, beskonačno je dostojan ljubavi; nijedno pak stvorenje ne može Boga beskonačno ljubiti, jer je svaka moć stvorenja, bilo naravna bilo ulivena, konačna.
Odgovor na 1. prigovor: i time je jasan odgovor na prigovore. Naime prva tri prigovora polaze prema ovom trećem smislu, dok posljednji razlog polazi u drugom smislu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.