Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 26, a. 9

Treba li iz ljubavi više ljubiti sina nego oca

Prigovor 1. Čini se da čovjek iz ljubavi više treba ljubiti sina nego oca. Onoga naime više moramo ljubiti komu više moramo činiti dobro. Ali više moramo činiti dobro sinovima nego roditeljima, jer apostol veli u 2 Kor 12: „Ne trebaju djeca stjecati roditeljima, nego roditelji djeci“. Dakle, više valja ljubiti sinove nego roditelje.

Prigovor 2. Nadalje, milost usavršuje narav. Ali naravno roditelji više ljube sinove nego što oni njih ljube, kako veli Filozof u VIII. knjizi Ethicae. Dakle, više moramo ljubiti sinove nego roditelje.

Prigovor 3. Nadalje, po ljubavi se čovjekov osjećaj suobličuje Bogu. Ali Bog više ljubi sinove nego što biva od njih ljubljen. Dakle, i mi više moramo ljubiti sinove nego roditelje.

Naprotiv, Ambrozije veli: „Prvo valja ljubiti Boga, drugo roditelje, zatim sinove, poslije ukućane“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, stupanj ljubavi može se prosuđivati s obzirom na dvoje. Na jedan način, sa strane objekta. I prema tome ono što ima veći značaj dobra treba više ljubiti, i ono što je Bogu sličnije. I tako oca valja više ljubiti nego sina, jer naime oca ljubimo pod vidom počela, koje ima značaj uzvišenijega dobra i Bogu sličnijega. Na drugi način stupnjevi ljubavi računaju se sa strane samoga onoga koji ljubi. I tako se više ljubi ono što je povezanije. I prema tome sin se ima više ljubiti nego otac, kako veli Filozof u VIII. knjizi Ethicae. Prvo naime zato što roditelji ljube sinove kao nešto što od njih postoji; otac pak nije nešto od sina; i zato je ljubav prema kojoj otac ljubi sina sličnija ljubavi kojom tko ljubi samoga sebe. Drugo, jer roditelji bolje znaju da su neki njihovi sinovi nego obratno. Treće, jer je sin bliži roditelju, kao dio koji postoji, nego otac sinu, prema komu ima odnos počela. Četvrto, jer su roditelji dulje ljubili, naime otac odmah počinje ljubiti sina, a sin protokom vremena počinje ljubiti oca. Ljubav pak što je dugotrajnija, to je jača, prema onome iz Sir 9: „Ne napuštaj staroga prijatelja, jer novi mu neće biti ravan“.

Odgovor na 1. prigovor: počelu se duguje podložnost strahopoštovanja i čast, a učinku razmjerno pripada primati utjecaj počela i njegovo proviđanje. I zbog toga roditeljima od sinova više pripada čast, a sinovima više pripada briga proviđanja.

Odgovor na 2. prigovor: otac naravno više ljubi sina prema razlogu povezanosti sa samim sobom. Ali prema razlogu uzvišenijega dobra sin naravno više ljubi oca.

Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin veli u I. knjizi De doctrina christiana, „Bog nas ljubi na našu korist i svoju čast“. I zato, jer se otac uspoređuje s nama u odnosu počela, kao i Bog, ocu vlastito pripada da mu se od sinova iskazuje čast, a sinu da se za njegovu korist od roditelja proviđa. Premda je u trenutku potrebe sin obvezan iz primljenih dobročinstava ponajviše proviđati roditeljima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.