Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 26, a. 8

Treba li više ljubiti onoga tko nam je bliži po krvi ili po drugim vezama

Prigovor 1. Čini se da ne treba ponajviše ljubiti onoga koji nam je povezan po tjelesnom podrijetlu. Veli se naime u Izr 18: „Čovjek privržen prijateljstvu bit će više prijatelj nego brat“. I Valerije Maksim veli da je „veza prijateljstva premoćna i ni po čemu manja od snaga krvi. To je također sigurnije i provjerenije, jer ovo je dala kob rođenja, djelo slučaja; ono postojanim sudom svakoga sklapa neprisiljena volja“. Dakle, oni koji su povezani krvlju ne moraju se više ljubiti nego drugi.

Prigovor 2. Nadalje, Ambrozije veli u I. knjizi De officiis: „Ne ljubim vas manje, koje sam u Evanđelju rodio, nego da sam vas u braku primio. Nije naime silnija narav za ljubljenje nego milost. Više zacijelo moramo ljubiti one za koje mislimo da će vječno s nama biti, nego one koji će samo u ovome svijetu“. Dakle, krvne srodnike ne treba više ljubiti nego one koji su nam drukčije povezani.

Prigovor 3. Nadalje, „dokaz je ljubavi pružanje djela“, kako Grgur veli u homiliji. Ali nekima više moramo pružati djela ljubavi nego čak i krvnim srodnicima, kao što u vojsci valja više slušati vojskovođu nego oca. Dakle, oni koji su krvlju vezani ne moraju se ponajviše ljubiti.

Naprotiv, u zapovijedima Dekaloga posebno se nalaže poštovanje roditelja, kako je očito u Izl 20. Dakle, one koji su nam povezani po podrijetlu tijela moramo posebnije ljubiti.

Odgovaram: kako je rečeno, oni koji su nam više povezani, moraju se iz ljubavi više ljubiti, kako stoga što se jače ljube, tako i stoga što se po više razloga ljube. Jakost je pak ljubavi iz povezanosti ljubljenoga s onim koji ljubi. I zato ljubav različitih valja mjeriti prema različitu razlogu povezanosti, da se naime svatko više ljubi u onome što pripada onoj povezanosti prema kojoj se ljubi. I dalje valja uspoređivati ljubav s ljubavlju prema usporedbi povezanosti s povezanošću. Tako dakle valja reći da se prijateljstvo krvnih srodnika temelji na povezanosti naravnoga podrijetla; prijateljstvo pak sugrađana na građanskom zajedništvu; a prijateljstvo suboraca na ratnom zajedništvu. I zato u onome što pripada naravi više moramo ljubiti krvne srodnike; u onome pak što pripada građanskom suživotu više moramo ljubiti sugrađane; a u ratnim stvarima više suborce. Stoga i Filozof veli u IX. knjizi Ethicae da „pojedinima valja dodijeliti vlastito i prikladno. Tako se čini i da čine. Na svadbe doista pozivaju rođake, činit će se pak i da uzdržavanjem roditeljima ponajviše treba priteći, kao i očinskom čašću“. I slično također u drugome. Ako pak usporedimo povezanost s povezanošću, bjelodano je da je povezanost naravnoga podrijetla ranija i nepomičnija, jer je prema onome što pripada supstanciji; druge su pak povezanosti nadošle, i mogu se ukloniti. I zato je prijateljstvo krvnih srodnika postojanije. Ali druga prijateljstva mogu biti jača prema onome što je svojstveno svakomu prijateljstvu.

Odgovor na 1. prigovor: jer se prijateljstvo drugova sklapa vlastitim izborom u onome što potpada pod naš izbor, recimo u djelovanjima, ta ljubav preteže nad ljubavlju krvnih srodnika, da se naime više s njima slažemo u djelovanjima. Ipak je prijateljstvo krvnih srodnika postojanije, budući naravnije, i prevladava u onome što se odnosi na narav. Stoga smo njima više obvezani u pribavljanju nužnoga.

Odgovor na 2. prigovor: Ambrozije govori o ljubavi što se tiče dobročinstava koja pripadaju zajedništvu milosti, naime o pouci o ćudoređu. U tome naime čovjek mora više pomagati duhovnim sinovima, koje je duhovno rodio, nego tjelesnim sinovima, kojima je dužan više proviđati u tjelesnim potporama.

Odgovor na 3. prigovor: iz toga što se vojskovođi u vojsci više pokorava u ratu nego ocu, ne dokazuje se da se jednostavno otac manje ljubi, nego da se manje ljubi s nekoga vidika, to jest prema ljubavi ratnoga zajedništva.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.