II-II, q. 26, a. 10
Treba li više ljubiti majku nego oca
Prigovor 1. Čini se da čovjek više mora ljubiti majku nego oca. Kako naime Filozof veli u I. knjizi De generatione animalium: „Ženka u rađanju daje tijelo“. Ali čovjek nema dušu od oca, nego po stvaranju od Boga, kako je u Prvom dijelu rečeno. Dakle, čovjek više ima od majke nego od oca. Više dakle mora ljubiti majku nego oca.
Prigovor 2. Nadalje, onoga tko više ljubi čovjek mora više ljubiti. Ali majka više ljubi sina nego otac, jer Filozof veli u IX. knjizi Ethicae da su „majke veće ljubiteljice sinova. Mučnije je naime rađanje majkama, i više znaju da su sinovi njihovi nego očevi“. Dakle, majku valja više ljubiti nego oca.
Prigovor 3. Nadalje, veći osjećaj ljubavi duguje se onomu tko se za nas više trudio, prema onome iz Rim na kraju: „Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za vas“. Ali majka se više trudi u rađanju i odgajanju nego otac, stoga se veli u Sir 7: „Uzdaha majke svoje ne zaboravi“. Dakle, čovjek više mora ljubiti majku nego oca.
Naprotiv, Jeronim veli u tumačenju Ezekiela da „poslije Boga, Oca sviju, valja ljubiti oca“, a poslije dodaje o majci.
Odgovaram: u tim usporedbama ono što se veli treba razumjeti po sebi, da se naime razumije kako je upit o ocu ukoliko je otac, treba li ga više ljubiti nego majku ukoliko je majka. Može naime u svemu tome biti tolika udaljenost kreposti i zloće da se prijateljstvo razriješi ili umanji, kako Filozof veli u VIII. knjizi Ethicae. I zato, kako Ambrozije veli, „dobre ukućane valja pretpostaviti zlim sinovima“. No po sebi govoreći, oca valja više ljubiti nego majku. Ljube se naime otac i majka kao neka počela naravnoga podrijetla. Otac pak ima izvrsniji značaj počela nego majka, jer je otac počelo na način djelatnika, a majka više na način trpitelja i tvari. I zato, po sebi govoreći, oca valja više ljubiti.
Odgovor na 1. prigovor: u rađanju čovjeka majka pruža neoblikovanu tvar tijela, a oblikuje se po tvorbenoj moći koja je u očevu sjemenu. I premda takva moć ne može stvoriti razumnu dušu, ipak priprema tjelesnu tvar za primanje takva oblika.
Odgovor na 2. prigovor: to pripada drugomu razlogu ljubavi, druga je naime vrsta prijateljstva kojom ljubimo onoga koji ljubi, a kojom onoga koji rađa. Sada pak govorimo o prijateljstvu koje se duguje ocu i majci prema značaju rađanja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.