Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 26, a. 6

Treba li jednoga bližnjega ljubiti više nego drugoga

Prigovor 1. Čini se da jednoga bližnjega ne treba više ljubiti nego drugoga. Augustin naime veli u I. knjizi De doctrina christiana: „Sve ljude treba jednako ljubiti. Ali budući da svima ne možeš koristiti, ponajviše se valja pobrinuti za one koji su s obzirom na prilike mjesta i vremena ili bilo kojih stvari tješnje s tobom, kao nekim ždrijebom, povezani“. Dakle, jednoga bližnjega ne treba više ljubiti nego drugoga.

Prigovor 2. Nadalje, gdje je jedan te isti razlog ljubljenja različitih, ne smije biti nejednaka ljubav. Ali jedan je razlog ljubljenja svih bližnjih, naime Bog, kako je očito po Augustinu u I. knjizi De doctrina christiana. Dakle, sve bližnje moramo jednako ljubiti.

Prigovor 3. Nadalje, ljubiti znači željeti nekomu dobro, kako je očito po Filozofu u II. knjizi Rhetoricae. Ali svim bližnjima želimo jednako dobro, naime vječni život. Dakle, sve bližnje moramo jednako ljubiti.

Naprotiv, utoliko svakoga treba više ljubiti ukoliko teže griješi onaj tko djeluje protiv ljubavi prema njemu. Ali teže griješi onaj tko djeluje protiv ljubavi prema nekim bližnjima nego onaj tko djeluje protiv ljubavi prema drugima, stoga se u Lev 20 zapovijeda: „Tko prokune oca svoga ili majku, neka se smrću kazni“, što se ne zapovijeda o onima koji proklinju druge ljude. Dakle, neke bližnje moramo više ljubiti nego druge.

Odgovaram: o tome je bilo dvostruko mišljenje. Neki su naime rekli da sve bližnje treba jednako ljubiti iz ljubavi što se tiče osjećaja, ali ne što se tiče vanjskoga učinka; postavljajući da red ljubavi treba razumjeti prema vanjskim dobročinstvima, koja više moramo pružati bližnjima nego tuđincima; a ne prema nutarnjem osjećaju, koji jednako moramo pružati svima, pa i neprijateljima. Ali to se nerazborito veli. Nije naime manje uređen osjećaj ljubavi, koji je nagnuće milosti, nego naravna težnja, koja je nagnuće naravi, jer oba nagnuća proizlaze iz božanske mudrosti. Vidimo pak u naravnim stvarima da je naravno nagnuće razmjerno činu ili kretanju koje odgovara naravi pojedine stvari, kao što zemlja ima veće nagnuće težine nego voda, jer joj pripada da bude ispod vode. Potrebno je dakle da i nagnuće milosti, koje je osjećaj ljubavi, bude razmjerno onomu što valja izvana činiti, tako naime da prema onima imamo jači osjećaj ljubavi prema kojima nam dolikuje da budemo dobrotvorniji. I zato treba reći da i prema osjećaju treba jednoga bližnjega više ljubiti nego drugoga. A razlog je taj što, budući da je počelo ljubavi Bog i sam onaj koji ljubi, nužno je da prema većoj blizini jednomu od tih počela bude veći i osjećaj ljubavi; jer kako je gore rečeno, u svemu u čemu se nalazi neko počelo red se promatra prema usporedbi s tim počelom.

Odgovor na 1. prigovor: ljubav može biti nejednaka na dva načina. Na jedan način, sa strane onoga dobra koje prijatelju želimo. I što se toga tiče, sve ljude jednako ljubimo iz ljubavi, jer svima želimo isto dobro u rodu, naime vječno blaženstvo. Na drugi način naziva se veća ljubav zbog jačega čina ljubljenja. I tako ne treba sve jednako ljubiti. Ili valja reći drukčije, da se ljubav nejednako prema nekima može imati na dva načina. Na jedan način, iz toga što se jedni ljube a drugi ne ljube. I tu nejednakost valja držati u dobročinstvu, jer ne možemo svima koristiti, ali u dobrohotnosti ljubavi takve nejednakosti ne smije biti. Druga je pak nejednakost ljubavi iz toga što se jedni više od drugih ljube. Augustin dakle ne namjerava isključiti ovu nejednakost, nego prvu, kako je očito iz onoga što govori o dobročinstvu.

Odgovor na 2. prigovor: ne odnose se svi bližnji jednako prema Bogu, nego su mu jedni bliži zbog veće dobrote. Te valja više ljubiti iz ljubavi nego druge, koji su mu manje bliski.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od količine ljubavi sa strane dobra koje prijateljima želimo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.