II-II, q. 26, a. 13
Ostaje li red ljubavi u domovini
Prigovor 1. Čini se da red ljubavi ne ostaje u domovini. Jer Augustin veli u knjizi De vera religione: „Savršena je ljubav da više ljubimo bolja dobra, a manje manja“. Ali u domovini bit će savršena ljubav. Dakle, više će tko ljubiti boljega nego samoga sebe ili sebi povezanoga.
Prigovor 2. Nadalje, onaj se više ljubi komu veće dobro hoćemo. Ali svatko tko se nalazi u domovini hoće veće dobro onomu tko ima veće dobro, inače se njegova volja ne bi u svemu suobličivala božanskoj volji. Ondje pak veće dobro ima onaj tko je bolji. Dakle, u domovini svatko će više ljubiti boljega. I tako više drugoga nego samoga sebe, i tuđinca nego rođaka.
Prigovor 3. Nadalje, sav razlog ljubavi u domovini bit će Bog, tada će se naime ispuniti ono što se veli u 1 Kor 15: „Da Bog bude sve u svemu“. Dakle, više se ljubi onaj tko je Bogu bliži. I tako će netko više ljubiti boljega nego samoga sebe, i tuđinca nego povezanoga.
Naprotiv, narav se ne dokida po slavi, nego se usavršuje. Red pak ljubavi gore postavljen proizlazi iz same naravi. Sve pak stvari naravno više ljube sebe nego druge. Dakle, taj će red ljubavi ostati u domovini.
Odgovaram: potrebno je da red ljubavi ostane u domovini što se tiče toga da Boga treba ljubiti iznad svega. To će naime jednostavno biti tada, kada će čovjek savršeno u njemu uživati. Ali o redu samoga sebe prema drugima čini se da valja razlikovati. Jer kako je gore rečeno, stupanj se ljubavi može razlikovati ili prema razlici dobra koje tko drugomu želi; ili prema jakosti ljubavi. Na prvi dakle način više će ljubiti bolje nego samoga sebe, a manje manje dobre. Hoće naime svaki blaženik da svatko ima ono što mu se duguje prema božanskoj pravednosti, zbog savršenoga suobličenja ljudske volje božanskoj. Niti će tada biti vrijeme napredovanja po zasluzi k većoj nagradi, kao što se sada događa, kada čovjek može željeti i krepost i nagradu boljega, nego će se tada volja svakoga zaustaviti unutar onoga što je božanski određeno. Na drugi pak način netko će više samoga sebe ljubiti nego bližnjega, pa i boljega. Jer jakost čina ljubavi potječe sa strane subjekta koji ljubi, kako je gore rečeno. I radi toga se također dar ljubavi svakomu podjeljuje od Boga, da najprije svoj um usmjeri u Boga, što pripada ljubavi prema samomu sebi; a drugotno da red drugih u Boga hoće, ili također djeluje prema svojemu načinu. No što se tiče međusobnoga reda bližnjih, jednostavno će tko više ljubiti boljega, prema karitativnoj ljubavi. Sav se naime blaženi život sastoji u usmjerenosti uma k Bogu. Stoga će se sav red ljubavi blaženika držati po usporedbi s Bogom, da se naime onaj više ljubi i bližim sebi smatra od svakoga tko je Bogu bliži. Prestat će naime tada proviđanje, koje je u sadašnjem životu nužno, po kojemu je nužno da se svatko više za sebi povezanoga, prema bilo kojoj vezi, brine nego za tuđinca; po čijem razlogu u ovome životu iz samoga nagnuća ljubavi čovjek više ljubi sebi povezanijega, komu više mora pružati učinak ljubavi. Dogodit će se ipak u domovini da će netko sebi povezanoga po više razloga ljubiti, jer neće u duhu blaženika prestati uzroci čestite ljubavi. Ipak se svim tim razlozima neusporedivo pretpostavlja razlog ljubavi koji se uzima iz blizine Bogu.
Odgovor na 1. prigovor: što se tiče onih koji su mu povezani, taj razlog valja prihvatiti. Ali što se tiče samoga sebe, potrebno je da tko više sebe nego druge ljubi, utoliko više ukoliko je savršenija ljubav, jer savršenstvo ljubavi savršeno usmjeruje čovjeka u Boga, što pripada ljubavi prema samome sebi, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi od reda ljubavi prema stupnju dobra koje tko hoće ljubljenomu.
Odgovor na 3. prigovor: svakomu će Bog biti sav razlog ljubljenja zato što je Bog sve čovjekovo dobro: jer uz pretpostavku, po nemogućem, da Bog ne bi bio čovjekovo dobro, ne bi mu bio razlog ljubljenja. I zato u redu ljubavi potrebno je da poslije Boga čovjek ponajviše ljubi samoga sebe.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.