II-II, q. 26, a. 12
Treba li dobročinitelja ljubiti više nego onoga koji je primio dobročinstvo
Prigovor 1. Čini se da čovjek više mora ljubiti dobročinitelja nego onoga koji je primio dobročinstvo. Jer kako veli Augustin u knjizi De catechizandis rudibus: „Nema većega poticaja na ljubljenje nego preteći u ljubljenju, odveć je naime tvrd duh koji ljubav, ako je i ne želi pružiti, ne želi uzvratiti“. Ali dobročinitelji nas pretječu u dobročinstvu ljubavi. Dakle, dobročinitelje ponajviše moramo ljubiti.
Prigovor 2. Nadalje, utoliko je tko više dostojan ljubavi ukoliko teže čovjek griješi ako odustane od ljubavi prema njemu ili djeluje protiv nje. Ali teže griješi onaj tko ne ljubi dobročinitelja, ili djeluje protiv njega, nego ako prestane ljubiti onoga komu je dosad činio dobro. Dakle, više valja ljubiti dobročinitelje nego one kojima činimo dobro.
Prigovor 3. Nadalje, među svim bićima koja treba ljubiti ponajviše valja ljubiti Boga, a poslije njega oca, kako veli Jeronim. Ali oni su najveći dobročinitelji. Dakle, dobročinitelja ponajviše valja ljubiti.
Naprotiv, Filozof veli u IX. knjizi Ethicae da se „čini kako dobročinitelji više ljube one kojima su učinili dobro nego obratno“.
Odgovaram: kako je gore rečeno, nešto se više ljubi na dva načina: na jedan način, jer ima značaj uzvišenijega dobra; na drugi način, po razlogu veće povezanosti. Na prvi dakle način dobročinitelja valja više ljubiti, jer, budući da je počelo dobra u onome koji je primio dobročinstvo, ima značaj uzvišenijega dobra, kao što je i o ocu rečeno. Na drugi pak način više ljubimo one kojima smo učinili dobro, kako Filozof dokazuje u IX. knjizi Ethicae po četiri razloga. Prvo naime zato što je onaj koji je primio dobročinstvo kao neko djelo dobročinitelja, stoga se obično kaže za nekoga: taj je njegovo djelo. Naravno je pak svakomu da ljubi svoje djelo, kao što vidimo da pjesnici ljube svoje pjesme. A to zato što svatko ljubi svoj bitak i svoj život, što se ponajviše očituje u njegovu djelovanju. Drugo, jer svatko naravno ljubi ono u čemu motri svoje dobro. Ima doduše i dobročinitelj u onome koji je primio dobročinstvo neko dobro, i obratno, ali dobročinitelj motri u onome koji je primio dobročinstvo svoje čestito dobro, a onaj koji je primio dobročinstvo u dobročinitelju svoje korisno dobro. Čestito se pak dobro s više užitka razmatra nego korisno dobro, kako zato što je trajnije, jer korist brzo prolazi, a ugodnost sjećanja nije kao ugodnost prisutne stvari; tako i zato što se čestitih dobara više s ugodnošću sjećamo nego koristi koje su nam od drugih došle. Treće, jer onomu koji ljubi pripada djelovati, hoće naime i čini dobro ljubljenomu, a ljubljenomu pripada trpjeti. I zato uzvišenijemu pripada ljubiti. I zbog toga dobročinitelju pripada da više ljubi. Četvrto, jer je teže dobročinstva pružati nego primati. Ono pak u čemu se trudimo više ljubimo; a ono što nam lako dolazi na neki način preziremo.
Odgovor na 1. prigovor: u dobročinitelju je to da onaj koji je primio dobročinstvo biva potaknut da njega ljubi. Dobročinitelj pak ljubi onoga koji je primio dobročinstvo ne kao potaknut od njega, nego pokrenut od samoga sebe. A ono što je od sebe jače je od onoga što je po drugome.
Odgovor na 2. prigovor: ljubav onoga koji je primio dobročinstvo prema dobročinitelju više je dužna, i zato suprotno ima značaj većega grijeha. Ali ljubav dobročinitelja prema onomu koji je primio dobročinstvo više je dragovoljna, i zato ima veću spremnost.
Odgovor na 3. prigovor: i Bog nas više ljubi nego što mi njega ljubimo, i roditelji više ljube sinove nego što oni njih ljube. Pa ipak ne treba da sve one kojima smo učinili dobro više ljubimo nego bilo koje dobročinitelje. Dobročinitelje naime od kojih smo najveća dobročinstva primili, to jest Boga i roditelje, pretpostavljamo onima kojima pružamo neka manja dobročinstva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.