Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 24, a. 9

O različitim stupnjevima ljubavi

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno razlikuju tri stupnja ljubavi, naime početna, napredujuća i savršena ljubav. Jer između početka ljubavi i njezina konačnoga savršenstva mnogi su srednji stupnjevi. Dakle, nije se trebala postaviti samo jedna sredina.

Prigovor 2. Nadalje, čim ljubav počne biti, počinje također i napredovati; dakle, napredujuća se ljubav ne treba razlikovati od početne ljubavi.

Prigovor 3. Nadalje, ma koliko netko imao u ovome svijetu savršenu ljubav, njegova se ljubav može također povećavati, kako je rečeno. Ali to da se ljubav povećava jest da ona napreduje. Dakle, savršena se ljubav ne treba razlikovati od napredujuće ljubavi. Neprikladno se dakle navode rečena tri stupnja ljubavi.

Naprotiv, Augustin veli u tumačenju Prve Ivanove poslanice: „Ljubav kada se rodi, hrani se“, što pripada početnicima; „kada se nahrani, ojačava“, što pripada napredujućima; „kada ojača, usavršuje se“, što pripada savršenima. Dakle, trostruk je stupanj ljubavi.

Odgovaram: duhovno povećanje ljubavi može se promatrati u nečemu slično tjelesnom čovjekovu rastu. Koji se premda može podijeliti na vrlo mnogo dijelova, ipak ima neka određena razlikovanja prema određenim djelovanjima ili nastojanjima k kojima se čovjek privodi rastom: kao što se dječja dob naziva prije negoli ima upotrebu razuma; poslije se pak razlikuje drugo čovjekovo stanje kada već počinje govoriti i služiti se razumom; opet treće je njegovo stanje puberteta, kada već počinje moći rađati; i tako dalje dok se ne dođe do savršenoga. Tako se također i različiti stupnjevi ljubavi razlikuju prema različitim nastojanjima k kojima se čovjek privodi povećanjem ljubavi. Jer najprije čovjeku predstoji glavno nastojanje oko odstupanja od grijeha i opiranja njegovim požudama, koje potiču na suprotno od ljubavi. I to pripada početnicima, u kojima ljubav treba hraniti ili njegovati da ne propadne. Drugo pak nastojanje slijedi, da čovjek prvenstveno smjera k tome da napreduje u dobru. I to nastojanje pripada napredujućima, koji prvenstveno smjeraju k tome da se u njima ljubav povećanjem ojača. Treće je pak nastojanje da čovjek prvenstveno smjera k tome da prione uz Boga i u njemu uživa. I to pripada savršenima, koji žele otići i biti s Kristom. Kao što također vidimo u tjelesnom kretanju da je prvo odstupanje od ishodišta; drugo je pak približavanje drugom cilju; a treće smirenje u cilju.

Odgovor na 1. prigovor: svako ono određeno razlikovanje koje se može uzeti u povećanju ljubavi, obuhvaća se pod ovim trima koja su rečena. Kao što se i svaka dioba neprekinutih stvari obuhvaća pod ovim trima: početkom, sredinom i svršetkom; kako Filozof veli u I. knjizi De caelo.

Odgovor na 2. prigovor: onima u kojima ljubav počinje, premda napreduju, ipak predstoji glavnija briga da se opiru grijesima, čijim se napadajem uznemiruju. Ali poslije, osjećajući manje taj napadaj, već kao sigurnije smjeraju k napretku; s jedne pak strane radeći posao, a s druge strane držeći ruku na maču, kako se veli u Ezri o graditeljima Jeruzalema.

Odgovor na 3. prigovor: i savršeni napreduju u ljubavi, ali to nije njihova glavna briga, nego se već njihovo nastojanje ponajviše vrti oko toga da prionu uz Boga. I premda to također traže i početnici i napredujući, ipak više osjećaju brigu oko drugih stvari: početnici oko izbjegavanja grijeha, a napredujući oko napretka kreposti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.