II-II, q. 24, a. 10
Može li se ljubav umanjiti
Prigovor 1. Čini se da se ljubav može umanjiti. Jer suprotnosti se naravno događaju oko istoga. Ali smanjenje i povećanje jesu suprotnosti. Budući da se dakle ljubav povećava, kako je gore rečeno, čini se da se može i umanjiti.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin u X. knjizi Confessiones govoreći Bogu veli: „manje te ljubi onaj tko s tobom ljubi nešto drugo“. A u knjizi De octoginta tribus quaestionibus veli da je „hrana ljubavi umanjivanje požude“, iz čega se čini da je i obratno povećanje požude umanjivanje ljubavi. Ali požuda, kojom se ljubi nešto drugo osim Boga, može u čovjeku rasti. Dakle, ljubav se može umanjiti.
Prigovor 3. Nadalje, kako Augustin veli u VIII. knjizi De Genesi ad litteram: „Bog ne stvara pravedna čovjeka opravdavajući ga tako da, ako se udalji, ostane u odsutnome ono što je učinio“, iz čega se može shvatiti da Bog na isti način djeluje u čovjeku čuvajući njegovu ljubav na koji djeluje najprije ulijevajući mu ljubav. Ali u prvom ulijevanju ljubavi onome koji se manje pripravlja Bog ulijeva manju ljubav. Dakle, i u očuvanju ljubavi onome koji se manje pripravlja čuva manju ljubav. Može se dakle ljubav umanjiti.
Naprotiv, ljubav se u Pismu uspoređuje s vatrom, prema onome iz Pj 8: „Baklje njezine“, naime ljubavi, „baklje su ognja i plamena“. No oganj, dokle god traje, uvijek uzlazi. Dakle, ljubav, dokle god traje, može uzlaziti; ali silaziti, to jest umanjiti se, ne može.
Odgovaram: treba reći da se veličina ljubavi koju ona ima u usporedbi s vlastitim objektom ne može umanjiti, kao niti povećati, kako je gore rečeno. No budući da se povećava prema veličini koju ima po usporedbi sa subjektom, ovdje treba razmotriti može li se s te strane umanjiti. Ako se pak umanjuje, potrebno je da se ili umanjuje nekim činom, ili samim prestankom od čina. Prestankom pak od čina umanjuju se kreposti stečene iz čina, a katkada se također i kvare, kako je gore rečeno, odakle o prijateljstvu Filozof veli u VIII. knjizi Ethicae da „mnoga prijateljstva prekida neoslovljavanje“, to jest ne osloviti prijatelja ili ne razgovarati s njim. No to je stoga što očuvanje svake pojedine stvari ovisi o njezinu uzroku; a uzrok stečene kreposti jest ljudski čin; stoga, prestankom ljudskih čina, stečena se krepost umanjuje i naposljetku potpuno kvari. Ali to u ljubavi nema mjesta, jer se ljubav ne uzrokuje ljudskim činima, nego samo od Boga, kako je gore rečeno. Stoga preostaje da čak i kada prestane čin, zbog toga se niti umanjuje niti kvari, ako nedostaje grijeh u samom prestanku. Preostaje dakle da se umanjivanje ljubavi ne može uzrokovati osim ili od Boga, ili od nekoga grijeha. Od Boga pak ne biva uzrokovan nikakav nedostatak u nama osim na način kazne, ukoliko oduzima milost kao kaznu za grijeh. Stoga mu niti ne priliči umanjiti ljubav osim na način kazne. Kazna se pak duguje grijehu. Stoga preostaje da, ako se ljubav umanjuje, uzrok njezina umanjivanja bude grijeh, bilo djelatno bilo zaslužno. No ni na jedan način smrtni grijeh ne umanjuje ljubav, nego je posve kvari: i djelatno, jer se svaki smrtni grijeh protivi ljubavi, kako će se dolje reći; a također i zaslužno, jer onaj tko griješeći smrtno čini nešto protiv ljubavi, dostojan je da mu Bog oduzme ljubav. Slično se također niti po lakom grijehu ljubav ne može umanjiti, niti djelatno, niti zaslužno. Djelatno doduše ne, jer ne dotiče samu ljubav. Ljubav je naime glede konačne svrhe, a laki je grijeh neki nered glede onoga što vodi k svrsi. Ne umanjuje se pak ljubav prema svrsi iz toga što netko počini neki nered glede onoga što vodi k svrsi, kao što se katkada događa da se neki bolesnici, koji veoma ljube zdravlje, ipak neuredno drže glede držanja dijete; kao što također i u motrilačkim stvarima lažna mišljenja o onome što se izvodi iz počela ne umanjuju izvjesnost počela. Slično također laki grijeh ne zaslužuje umanjenje ljubavi. Kada se naime netko ogriješi u manjoj stvari, ne zaslužuje pretrpjeti štetu u većoj. Bog se naime ne odvraća više od čovjeka negoli što se čovjek odvraća od njega. Stoga onaj tko se neuredno drži glede onoga što vodi k svrsi, ne zaslužuje pretrpjeti štetu u ljubavi, po kojoj se usmjeruje na konačnu svrhu. Stoga je dosljedno da se ljubav nipošto ne može umanjiti, neposredno govoreći. Može se ipak posredno nazvati umanjivanjem ljubavi raspoloženost za njezino kvarenje, koja biva ili po lakim grijesima, ili također po prestanku s vršenjem djela ljubavi.
Odgovor na 1. prigovor: suprotnosti su oko istoga kada se subjekt jednako odnosi prema objema suprotnostima. Ali ljubav se ne odnosi na isti način prema povećanju i umanjivanju, jer može imati uzrok koji povećava, ali ne može imati uzrok koji umanjuje, kako je rečeno. Stoga razlog ne slijedi.
Odgovor na 2. prigovor: dvostruka je požuda. Jedna doduše kojom se svrha postavlja u stvorenjima. I ta posve usmrćuje ljubav, budući da je njezin otrov, kako Augustin veli na istom mjestu. I to čini da se Bog manje ljubi, naime manje negoli se treba ljubiti iz ljubavi, ne doduše umanjujući ljubav, nego je posve oduzimajući. I tako treba razumjeti ono što se veli: „manje te ljubi onaj tko s tobom ljubi nešto drugo“, jer se dodaje: „što ne ljubi radi tebe“. Što se ne događa u lakom grijehu, nego samo u smrtnom; ono naime što se ljubi u lakom grijehu, radi Boga se ljubi po habitusu, ako i ne po činu. Druga je pak požuda lakoga grijeha, koja se uvijek umanjuje po ljubavi, ali ipak takva požuda ne može umanjiti ljubav, iz već rečenoga razloga.
Odgovor na 3. prigovor: u ulijevanju ljubavi traži se pokret slobodne volje, kako je gore rečeno. I stoga ono što umanjuje jakost slobodne volje, dispozitivno djeluje na to da ljubav koja se ima uliti bude manja. Ali za očuvanje ljubavi ne traži se pokret slobodne volje, inače ne bi ostajala u onima koji spavaju. Stoga se zaprekom jakosti pokreta slobodne volje ne umanjuje ljubav.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.