II-II, q. 24, a. 8
Može li ljubav na putu biti savršena
Prigovor 1. Čini se da ljubav u ovome životu ne može biti savršena. Jer ponajviše bi to savršenstvo bilo u apostolima. Ali u njima nije bilo, jer apostol veli u Fil 3: „Ne kao da sam već dohvatio ili da sam već savršen“. Dakle, ljubav u ovome životu ne može biti savršena.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus da je „hrana ljubavi umanjivanje požude; savršenstvo, nikakva požuda“. Ali to ne može biti u ovome životu, u kojemu bez grijeha ne možemo živjeti, prema onome iz 1 Iv 1: „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo“, a svaki grijeh proizlazi iz neke neuredne požude. Dakle, u ovome životu ljubav ne može biti savršena.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je već savršeno nema više kamo rasti. Ali ljubav se u ovome životu uvijek može povećavati, kako je rečeno. Dakle, ljubav u ovome životu ne može biti savršena.
Naprotiv, Augustin veli u tumačenju Prve Ivanove poslanice: „Ljubav kada ojača, usavršuje se; kada dođe do savršenstva, veli: želja mi je otići i biti s Kristom“. Ali to je moguće u ovome životu, kao što je bilo u Pavlu. Dakle, ljubav u ovome životu može biti savršena.
Odgovaram: savršenstvo se ljubavi može razumjeti na dva načina: na jedan način, sa strane onoga što se ljubi; na drugi način, sa strane onoga koji ljubi. Sa strane pak onoga što se ljubi savršena je ljubav da se nešto ljubi onoliko koliko je dostojno ljubavi. A Bog je toliko dostojan ljubavi koliko je dobar. Njegova je pak dobrota beskonačna. Stoga je beskonačno dostojan ljubavi. No nijedno ga stvorenje ne može ljubiti beskonačno, budući da je svaka stvorena moć konačna. Stoga na taj način ljubav nijednoga stvorenja ne može biti savršena, nego samo ljubav Božja, kojom on sam sebe ljubi. Sa strane pak onoga koji ljubi, za ljubav se veli da je savršena kada netko ljubi prema svojoj cjelokupnoj mogućnosti. Što se pak događa na tri načina. Na jedan način, tako da se čitavo čovjekovo srce u činu uvijek usmjeruje u Boga. I to je savršenstvo ljubavi nebeske domovine, koje nije moguće u ovome životu, u kojemu je nemoguće, zbog slabosti ljudskoga života, uvijek u činu misliti o Bogu i pokretati se ljubavlju prema njemu. Na drugi način, da čovjek svoje nastojanje posveti tome da ima vremena za Boga i božanske stvari, zanemarivši drugo osim onoliko koliko nužda sadašnjega života traži. I to je savršenstvo ljubavi koje je moguće na zemaljskom putovanju, no ipak nije zajedničko svima koji imaju ljubav. Na treći način, tako da uobičajeno netko čitavo svoje srce položi u Boga, tako naime da ništa ne misli ili ne želi što bi bilo protivno božanskoj ljubavi. I to je savršenstvo zajedničko svima koji imaju ljubav.
Odgovor na 1. prigovor: apostol niječe o sebi savršenstvo nebeske domovine. Stoga Glosa ondje veli da je „bio savršen putnik, ali još ne prispjeli putnik savršenstvom samoga puta“.
Odgovor na 2. prigovor: to se veli zbog lakih grijeha. Koji se ne protive habitusu ljubavi, nego činu, i tako se ne protive savršenstvu zemaljskoga putovanja, nego savršenstvu nebeske domovine.
Odgovor na 3. prigovor: savršenstvo zemaljskoga putovanja nije savršenstvo jednostavno. I zato uvijek ima kamo rasti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.