II-II, q. 24, a. 6
Povećava li se svakim činom
Prigovor 1. Čini se da se svakim činom ljubavi ljubav povećava. Jer onaj tko može ono što je veće, može i ono što je manje. Ali svaki čin ljubavi zaslužuje vječni život, koji je veći od jednostavnoga povećanja ljubavi, jer vječni život uključuje savršenstvo ljubavi. Dakle, još mnogo više svaki čin ljubavi povećava ljubav.
Prigovor 2. Nadalje, kao što se habitus stečenih kreposti stvara iz čina, tako se također i povećanje ljubavi uzrokuje činima ljubavi. Ali svaki kreposni čin djeluje na stvaranje kreposti. Dakle, i svaki čin ljubavi djeluje na povećanje ljubavi.
Prigovor 3. Nadalje, Grgur veli da stajati na Božjem putu znači vraćati se natrag. Ali nitko, dok se pokreće činom ljubavi, ne vraća se natrag. Dakle, tko se god pokreće činom ljubavi, napreduje na Božjem putu. Dakle, svakim činom ljubavi ljubav se povećava.
Naprotiv, učinak ne nadilazi moć uzroka. No ponekad se neki čin ljubavi izvodi s nekom mlakošću ili popustljivošću. Dakle, ne privodi k izvrsnijoj ljubavi, nego više raspoložuje za manju.
Odgovaram: duhovno povećanje ljubavi na neki je način slično tjelesnom povećanju. Tjelesno pak povećanje u životinjama i biljkama nije neprekidno kretanje, tako naime da, ako se nešto toliko poveća u tolikom vremenu, mora nužno u svakom dijelu toga vremena razmjerno nešto porasti, kao što biva u mjesnom kretanju; nego tijekom nekoga vremena narav djeluje raspoložujući za povećanje i ništa ne povećavajući u činu, a poslije izvodi u učinak ono za što je raspoložila, povećavajući životinju ili biljku u činu. Tako se također ne povećava ljubav u činu svakim činom ljubavi, nego svaki čin ljubavi raspoložuje za povećanje ljubavi, ukoliko iz jednoga čina ljubavi čovjek biva spremniji ponovno djelovati prema ljubavi; i, rastom spremnosti, čovjek provaljuje u žarki čin ljubavi, kojim se trudi za napredak ljubavi; i tada se ljubav povećava u činu.
Odgovor na 1. prigovor: svaki čin ljubavi zaslužuje vječni život, ne doduše da se odmah podijeli, nego u svoje vrijeme. Isto tako i svaki čin ljubavi zaslužuje povećanje ljubavi, no ipak se ne povećava odmah, nego kada se netko potrudi oko takvoga povećanja.
Odgovor na 2. prigovor: i u stvaranju stečene kreposti ne dovršava svaki čin stvaranje kreposti, nego svaki djeluje na nju kao ono što raspoložuje, a posljednji, koji je savršeniji, djelujući u snazi svih prethodnih, privodi je u čin. Kao što biva i u mnogim kapima koje dube kamen.
Odgovor na 3. prigovor: na Božjem putu netko napreduje ne samo dok se u činu povećava njegova ljubav, nego također i dok se raspoložuje za povećanje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.