Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 19, a. 9

Je li strah dar Duha Svetoga

Prigovor 1. Čini se da strah nije dar Duha Svetoga. Nijedan se, naime, dar Duha Svetoga ne protivi kreposti, koja je također od Duha Svetoga; inače bi Duh Sveti bio sam sebi protivan. No strah se protivi nadi, koja je krepost. Dakle, strah nije dar Duha Svetoga.

Prigovor 2. Nadalje, bogoslovnoj je kreposti vlastito to da ima Boga za objekt. No strah ima Boga za objekt, utoliko što se Boga boji. Dakle, strah nije dar, nego bogoslovna krepost.

Prigovor 3. Nadalje, strah slijedi iz ljubavi. No ljubav se postavlja kao određena bogoslovna krepost. Dakle, i strah je bogoslovna krepost, kao što pripada istome.

Prigovor 4. Nadalje, Grgur kaže, u II. Moralia, da se strah daje protiv oholosti. No oholosti se protivi krepost poniznosti. Dakle, i strah se obuhvaća pod krepošću.

Prigovor 5. Nadalje, darovi su savršeniji od kreposti, daju se naime u pomoć krepostima, kako Grgur kaže u II. Moralia. No nada je savršenija od straha, jer nada gleda na dobro, strah na zlo. Budući da je dakle nada krepost, ne treba se reći da je strah dar.

Naprotiv, u Iz 11 strah Gospodnji nabraja se među sedam darova Duha Svetoga.

Odgovaram: višestruk je strah, kako je gore rečeno. Ljudski pak strah, kako Augustin kaže u knjizi De gratia et libero arbitrio, nije Božji dar, jer se tim strahom Petar odrekao Krista; nego onaj strah o kojem je rečeno: „bojte se onoga koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu“. Slično također ni ropski strah ne treba ubrajati među sedam darova Duha Svetoga, premda potječe od Duha Svetoga. Jer, kako Augustin kaže u knjizi De natura et gratia, može imati privijenu volju za griješenjem, a darovi Duha Svetoga ne mogu biti s voljom za griješenjem, jer nisu bez ljubavi, kako je rečeno. Odatle preostaje da je strah Božji koji se ubraja među sedam darova Duha Svetoga sinovski ili čedni strah. Rečeno je, naime, gore da su darovi Duha Svetoga određena trajna usavršenja duševnih moći kojima postaju lako pokretljive od Duha Svetoga, kao što se moralnim krepostima težbene moći čine lako pokretljivima od razuma. Za to pak da nešto bude lako pokretljivo od nekoga pokretača, ponajprije se zahtijeva da mu bude podložno, a ne opiruće, jer se opiranjem pokretnoga prema pokretaču priječi gibanje. To pak čini sinovski ili čedni strah, utoliko što po njemu Boga štujemo i ustručavamo se izmaknuti se od njega. I stoga sinovski strah zauzima kao prvo mjesto uzlazeći među darovima Duha Svetoga, a posljednje silazeći; kako Augustin kaže u knjizi De sermone Domini in monte.

Odgovor na 1. prigovor: sinovski se strah ne protivi kreposti nade. Ne bojimo se, naime, po sinovskom strahu da će nam uzmanjkati ono što se nadamo postići po božanskoj pomoći, nego se bojimo od te se pomoći odvratiti. I stoga se sinovski strah i nada međusobno povezuju i uzajamno usavršuju.

Odgovor na 2. prigovor: vlastiti i glavni objekt straha jest zlo koje se izbjegava. I na taj način Bog ne može biti objekt straha, kako je gore rečeno. No na taj je način objekt nade i ostalih bogoslovnih kreposti. Jer po kreposti nade ne oslanjamo se na božansku pomoć samo radi postizanja kojih god drugih dobara; nego poglavito radi postizanja samoga Boga, kao glavnoga dobra. I isto je očito u drugim bogoslovnim krepostima.

Odgovor na 3. prigovor: iz toga što je ljubav počelo straha ne slijedi da strah Božji nije habitus različit od ljubavi, koja je ljubav prema Bogu; jer je ljubav počelo svih nagnuća, a ipak se u različitim habitusima usavršujemo oko različitih nagnuća. Ipak ljubav više ima narav kreposti nego strah, jer ljubav gleda na dobro, prema kojemu se krepost poglavito usmjeruje prema vlastitoj naravi, kako je očito iz gore rečenoga. I poradi toga se također nada postavlja kao krepost. Strah pak poglavito gleda na zlo, čije bježanje uključuje. Odatle je nešto manje od bogoslovne kreposti.

Odgovor na 4. prigovor: kako se kaže u Sir 10: „početak je oholosti čovjekove otpasti od Boga“, to jest ne htjeti se podložiti Bogu, što se protivi sinovskom strahu, koji Boga štuje. I tako strah isključuje počelo oholosti, radi čega se daje protiv oholosti. Ipak ne slijedi da je isto što i krepost poniznosti, nego da je njezino počelo; darovi su, naime, Duha Svetoga počela umnih i moralnih kreposti, kako je gore rečeno. No bogoslovne su kreposti počela darova, kako je gore navedeno.

Odgovor na 5. prigovor: odatle je očit odgovor na peti prigovor.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.