II-II, q. 19, a. 8
Je li početni strah isti u supstanciji sa sinovskim strahom
Prigovor 1. Čini se da se početni strah po supstanciji razlikuje od sinovskoga straha. Sinovski se, naime, strah uzrokuje iz ljubavi. No početni je strah početak ljubavi, prema onome iz Sir 25: „strah Gospodnji početak je ljubavi“. Dakle, početni je strah drugi od sinovskoga.
Prigovor 2. Nadalje, početni se strah boji kazne, koja je objekt ropskoga straha, i tako se čini da je početni strah isto što i ropski. No ropski je strah drugi od sinovskoga. Dakle, i početni je strah po supstanciji drugi od sinovskoga.
Prigovor 3. Nadalje, sredina se po istom razlogu razlikuje od obaju krajnosti. No početni je strah sredina između ropskoga straha i sinovskoga straha. Dakle, razlikuje se i od sinovskoga i od ropskoga.
Naprotiv, savršeno i nesavršeno ne mijenjaju supstanciju stvari. No početni i sinovski strah razlikuju se prema savršenosti i nesavršenosti ljubavi, kako je očito po Augustinu, In primam canonicam Ioannis. Dakle, početni se strah ne razlikuje po supstanciji od sinovskoga.
Odgovaram: početni se strah naziva po tome što je početak. No budući da su i ropski strah i sinovski strah na neki način početak mudrosti, obadva se na neki način mogu nazvati početnima. No ne uzima se tako početni prema tome kako se razlikuje od ropskoga i sinovskoga straha. Nego se uzima prema tome kako odgovara stanju početnika, u kojima počinje određeni sinovski strah po započinjanju ljubavi; ipak u njima nema sinovskoga straha savršeno, jer još nisu prispjeli k savršenosti ljubavi. I stoga se početni strah na taj način odnosi prema sinovskome kao nesavršena ljubav prema savršenoj. Savršena pak i nesavršena ljubav ne razlikuju se po biti, nego samo po stanju. I stoga treba reći da se i početni strah, kako se ovdje uzima, ne razlikuje po biti od sinovskoga straha.
Odgovor na 1. prigovor: strah koji je početak ljubavi jest ropski strah, koji uvodi ljubav kao što čekinja uvodi konac, kako Augustin kaže. Ili, ako se to odnosi na početni strah, kaže se da je početak ljubavi ne apsolutno, nego što se tiče stanja savršene ljubavi.
Odgovor na 2. prigovor: početni se strah ne boji kazne kao vlastitoga objekta, nego utoliko ukoliko ima pridodano nešto od ropskoga straha. Koji po supstanciji uistinu ostaje s ljubavlju kad se ukloni ropstvo, no njegov čin uistinu ostaje s nesavršenom ljubavlju u onome tko se ne pokreće na dobro činjenje samo iz ljubavi prema pravednosti, nego i iz straha od kazne; no taj čin prestaje u onome tko ima savršenu ljubav, koja izgoni strah koji ima kaznu, kako se kaže u 1 Iv 4.
Odgovor na 3. prigovor: početni je strah sredina između sinovskoga i ropskoga straha ne kao između onih koji su jednoga roda; nego kao što je nesavršeno sredina između savršenoga bića i nebića, kako se kaže u II. Metaphys.; što je ipak isto po supstanciji sa savršenim bićem, a posve se razlikuje od nebića.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.