Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 19, a. 7

Je li strah početak mudrosti

Prigovor 1. Čini se da strah nije početak mudrosti. Početak je naime nešto od same stvari. Ali strah nije nešto od mudrosti, jer strah je u težajnoj moći, dok je mudrost u umskoj moći. Dakle, čini se da strah nije početak mudrosti.

Prigovor 2. Nadalje, ništa nije počelo samoga sebe. Ali strah je Božji sam mudrost, kako se veli u Job 28. Dakle, čini se da strah Božji nije početak mudrosti.

Prigovor 3. Nadalje, počelu ništa nije ranije. Ali od straha je nešto ranije, jer vjera prethodi strahu. Dakle, čini se da strah nije početak mudrosti.

Naprotiv, veli se u Psalmu: „Početak mudrosti strah je Gospodnji“.

Odgovaram: početkom mudrosti nešto se može nazvati na dva načina: na jedan način, jer je početak same mudrosti što se tiče njezine biti; na drugi način, što se tiče njezina učinka. Kao što su početak umijeća prema njegovoj biti načela iz kojih umijeće proizlazi, dok je početak umijeća prema njegovu učinku odakle umijeće počinje djelovati; kao ako kažemo da je počelo graditeljskoga umijeća temelj, jer ondje graditelj počinje raditi. Budući pak da je mudrost spoznaja božanskoga, kako će se niže reći, drukčije se razmatra od nas, a drukčije od filozofâ. Jer budući da se naš život usmjerava na božansko uživanje i upravlja prema nekom sudioništvu u božanskoj naravi, koje biva po milosti; mudrost se prema nama ne razmatra samo kao spoznaja Boga, kao kod filozofâ; nego također kao ona koja upravlja ljudski život, koji se ne upravlja samo prema ljudskim mjerilima nego također prema božanskim mjerilima, kako je bjelodano po Augustinu u XII De Trinitate. Tako su dakle početak mudrosti prema njezinoj biti prva načela mudrosti, a to su članci vjere. I prema tome vjera se naziva početkom mudrosti. No što se tiče učinka, početak je mudrosti odakle mudrost počinje djelovati. I na taj je način strah početak mudrosti. Drukčije ipak ropski strah, a drukčije sinovski strah. Ropski je naime strah kao počelo koje izvana raspolaže za mudrost, ukoliko tko iz straha od kazne odstupa od grijeha, i po tome biva sposoban za učinak mudrosti; prema onome iz Sir 1: „Strah Gospodnji izgoni grijeh“. No čedni ili sinovski strah početak je mudrosti kao prvi učinak mudrosti. Budući naime da mudrosti pripada to da se ljudski život uređuje prema božanskim mjerilima, odatle valja uzeti počelo: da čovjek Boga poštuje i njemu se podlaže; tako će se naime dosljedno u svemu prema Bogu uređivati.

Odgovor na 1. prigovor: onaj razlog pokazuje da strah nije počelo mudrosti što se tiče biti mudrosti.

Odgovor na 2. prigovor: strah se Božji uspoređuje s čitavim ljudskim životom uređenim po Božjoj mudrosti kao korijen sa stablom, stoga se veli u Sir 1: „Korijen je mudrosti bojati se Gospodina, grane su naime njezine dugovjeke“. I zato kao što se za korijen po moći veli da je čitavo stablo, tako se za strah Božji veli da je mudrost.

Odgovor na 3. prigovor: kako je rečeno, na jedan je način vjera počelo mudrosti, a na drugi način strah. Stoga se veli u Sir 25: „Strah je Božji početak ljubavi njegove, a početak se vjere ima s njime sjediniti“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.