II-II, q. 19, a. 5
Je li isti u supstanciji sa sinovskim
Prigovor 1. Čini se da je ropski strah isti u supstanciji sa sinovskim strahom. Tako se naime čini da se odnosi sinovski strah prema ropskomu kao oblikovana vjera prema neoblikovanoj, od kojih je jedno sa smrtnim grijehom, a drugo pak ne. Ali ista je prema supstanciji oblikovana i neoblikovana vjera. Dakle, također je isti prema supstanciji ropski i sinovski strah.
Prigovor 2. Nadalje, habitusi se raznolikuju prema objektima. Ali isti je objekt ropskoga i sinovskoga straha, jer se obama strahovima boji Bog. Dakle, isti je prema supstanciji ropski strah i sinovski strah.
Prigovor 3. Nadalje, kao što se čovjek nada uživati u Bogu i također od njega dobročinstva postići, tako se također boji odvojiti se od Boga i kazne od njega trpjeti. Ali isto je ufanje kojim se nadamo uživati u Bogu i kojim se nadamo druga dobročinstva postići od njega, kako je rečeno. Dakle, također je isti sinovski strah, kojim se bojimo odvajanja od Boga, i ropski strah, kojim se bojimo od njega biti kažnjeni.
Naprotiv, Augustin u tumačenju prve Ivanove poslanice veli da postoje dva straha: jedan ropski, a drugi sinovski ili čedni.
Odgovaram: vlastiti je objekt straha zlo. I jer se čini i habitusi razlikuju prema objektima, kako je iz rečenoga bjelodano, nužno je da se prema različitosti zálâ također strahovi po vrsti razlikuju. Razlikuju se pak po vrsti zlo kazne, koje izbjegava ropski strah, i zlo krivnje, koje izbjegava sinovski strah, kako je iz gore rečenoga bjelodano. Stoga je bjelodano da ropski i sinovski strah nisu isti prema supstanciji, nego se razlikuju po vrsti.
Odgovor na 1. prigovor: oblikovana i neoblikovana vjera ne razlikuju se prema objektu, jer obje vjere i vjeruju Bogu i vjeruju Boga; nego se razlikuju samo po nečemu izvanjskom, naime prema prisutnosti i odsutnosti ljubavi. I zato se ne razlikuju prema supstanciji. Ali ropski i sinovski strah razlikuju se prema objektima. I zato nije sličan razlog.
Odgovor na 2. prigovor: ropski strah i sinovski strah nemaju isti odnos prema Bogu: ropski naime strah gleda Boga kao počelo koje nanosi kazne; no sinovski strah gleda Boga ne kao djelatno počelo krivnje, nego prije kao cilj od kojega izbjegava odvojiti se po krivnji. I zato iz ovoga objekta koji je Bog ne postižu istovjetnost vrste. Jer se i naravni pokreti prema odnosu prema nekom cilju po vrsti raznolikuju: nije naime isti pokret po vrsti koji je od bjeline i koji je k bjelini.
Odgovor na 3. prigovor: ufanje gleda Boga kao počelo kako s obzirom na božansko uživanje tako i s obzirom na ma koje drugo dobročinstvo. Nije pak tako sa strahom. I zato nije sličan razlog.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.