II-II, q. 19, a. 2
O podjeli straha na sinovski, početni, ropski i svjetovni
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno dijeli strah na sinovski, početni, ropski i svjetovni. Damaščanin naime u II. knjizi postavlja šest vrsta straha: lijenost, stid i ostale o kojima je gore rečeno, koje se u ovoj podjeli ne dotiču. Dakle, čini se da je ova podjela straha neprikladna.
Prigovor 2. Nadalje, svaki je od ovih strahova ili dobar ili zao. Ali postoji neki strah, naime naravni, koji niti je dobar moralno, budući da se nalazi u demonima, prema onome iz Jak 2: „Demoni vjeruju i dršću“; niti je također zao, budući da se nalazi u Kristu, prema onome iz Mk 14: „Poče se Isus zgražati i tjeskobom obuzimati“. Dakle, strah se nedostatno dijeli prema prethodno rečenome.
Prigovor 3. Nadalje, drugi je odnos sina prema ocu, i žene prema mužu, i sluge prema gospodaru. Ali sinovski strah, koji pripada sinu u usporedbi s ocem, razlikuje se od ropskoga straha, koji pripada sluzi u usporedbi s gospodarom. Dakle, također čedni strah, koji se čini da pripada ženi u usporedbi s mužem, mora se razlikovati od svih ovih strahova.
Prigovor 4. Nadalje, kao što se ropski strah boji kazne, tako i početni i svjetovni strah. Dakle, nisu se ti strahovi trebali međusobno razlikovati.
Prigovor 5. Nadalje, kao što je požuda dobra, tako je također strah zla. Ali druga je požuda očiju, kojom se tko žudi dobrima svijeta; druga je požuda tijela, kojom se tko žudi vlastitoj ugodi. Dakle, također je drugi svjetovni strah, kojim se tko boji izgubiti vanjska dobra; a drugi ljudski strah, kojim se tko boji štete vlastite osobe.
Naprotiv, stoji autoritet Magistra u dist. 34 III. knjige Sentencija.
Odgovaram: o strahu sada raspravljamo prema tome što se po njemu na neki način k Bogu obraćamo ili se od njega odvraćamo. Budući naime da je objekt straha zlo, katkad čovjek zbog zala kojih se boji odstupa od Boga, i taj se naziva ljudskim ili svjetovnim strahom. Katkad se pak čovjek po zalima kojih se boji obraća k Bogu i uz njega prianja. Koje je pak zlo dvostruko: naime zlo kazne i zlo krivnje. Ako se dakle tko obrati k Bogu i uz njega prione zbog straha od kazne, bit će ropski strah. Ako pak zbog straha od krivnje, bit će sinovski strah, jer sinovima pripada bojati se očeve uvrede. Ako pak zbog obojega, jest početni strah, koji je u sredini između obaju strahova. Može li se pak zlo krivnje bojati, gore je utvrđeno kad se raspravljalo o strasti straha.
Odgovor na 1. prigovor: Damaščanin dijeli strah prema tome što je strast duše. No ova se podjela straha promatra u redu prema Bogu, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: moralno se dobro ponajviše sastoji u obraćanju k Bogu, a moralno zlo u odvraćanju od Boga. I zato svi spomenuti strahovi ili unose moralno dobro ili zlo. No naravni strah pretpostavlja se moralnomu dobru i zlu. I zato se ne pribraja među ove strahove.
Odgovor na 3. prigovor: odnos sluge prema gospodaru biva po vlasti gospodara koji slugu sebi podlaže; ali odnos sina prema ocu, ili žene prema mužu, biva obratno po osjećaju sina koji se podlaže ocu ili žene koja se sjedinjuje s mužem svezom ljubavi. Stoga sinovski i čedni strah pripadaju istome, jer po ljubavi Božjoj Bog postaje naš Otac, prema onome iz Rim 8: „Primiste Duha posinjenja u kojemu kličemo: Abba, Oče!“; i prema istoj ljubavi naziva se također našim zaručnikom, prema onome iz 2 Kor 11: „Zaručih vas s jednim mužem, da vas kao čistu djevicu privedem Kristu“. No ropski strah pripada drugomu, jer ljubav u svoj pojam ne uključuje.
Odgovor na 4. prigovor: spomenuta tri straha gledaju kaznu, ali na različit način. Jer svjetovni ili ljudski strah gleda kaznu koja odvraća od Boga, koju katkad neprijatelji Božji nanose ili njome prijete. No ropski i početni strah gledaju kaznu po kojoj se ljudi privlače k Bogu, koja je božanski nanesena ili zaprijećena. Koju pak kaznu ponajprije gleda ropski strah, a početni strah drugotno.
Odgovor na 5. prigovor: po istom se razlogu čovjek odvraća od Boga zbog straha od gubitka svjetovnih dobara i zbog straha od gubitka nepovrijeđenosti vlastitoga tijela, jer vanjska dobra pripadaju tijelu. I zato se oba straha ovdje računaju za isto, premda su zla kojih se boji različita, kao i dobra koja se žude. Iz koje raznolikosti potječe raznolikost grijehâ prema vrsti, kojima je ipak svima zajedničko to da odvraćaju od Boga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.