Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 19, a. 1

Treba li se Boga bojati

Prigovor 1. Čini se da se Boga ne može bojati. Objekt je naime straha buduće zlo, kako je gore utvrđeno. Ali Bog je lišen svakoga zla, budući da je sama dobrota. Dakle, Boga se ne može bojati.

Prigovor 2. Nadalje, strah se ufanju suprotstavlja. Ali o Bogu imamo ufanje. Dakle, ne možemo ga također u isto vrijeme bojati se.

Prigovor 3. Nadalje, kako Filozof veli u II Rhet.: „Onoga se bojimo od čega nam zla dolaze“. Ali zla nam ne dolaze od Boga, nego od nas samih, prema onome iz Hoš 13: „Propast je tvoja, Izraele, u meni je pomoć tvoja“. Dakle, Boga se ne treba bojati.

Naprotiv, veli se u Jr 10: „Tko se tebe neće bojati, o Kralju narodâ?“; i u Mal 1: „Ako sam ja Gospodin, gdje je strah moj?“

Odgovaram: kao što ufanje ima dvostruk objekt, od kojih je jedan samo buduće dobro čije postizanje tko očekuje, a drugi je pomoć nekoga po komu očekuje da će postići ono čemu se nada; tako također i strah može imati dvostruk objekt, od kojih je jedan samo zlo koje čovjek izbjegava, a drugi je ono od čega zlo može doći. Na prvi dakle način Bog, koji je sama dobrota, ne može biti objekt straha. No na drugi način može biti objekt straha, ukoliko nam naime od njega ili u usporedbi s njime može neko zlo prijetiti. Od njega nam doduše može prijetiti zlo kazne, koje nije jednostavno zlo, nego u nekom pogledu, a dobro jednostavno. Budući se naime dobro veli u redu prema svrsi, a zlo unosi lišenost ovoga reda; ono je zlo jednostavno koje isključuje red od posljednje svrhe, a to je zlo krivnje. Zlo pak kazne jest doduše zlo ukoliko oduzima neko posebno dobro, ali je ipak dobro jednostavno ukoliko ovisi o redu posljednje svrhe. U usporedbi pak s Bogom može nam zlo krivnje doći ako se od njega odvojimo. I na taj se način Bog može i mora bojati.

Odgovor na 1. prigovor: onaj razlog polazi prema tome što je zlo objekt straha.

Odgovor na 2. prigovor: u Bogu valja razmatrati i pravednost, prema kojoj grješnike kažnjava; i milosrđe, prema kojemu nas oslobađa. Prema razmatranju dakle njegove pravednosti nastaje u nama strah, a prema razmatranju pak milosrđa nastaje u nama ufanje. I tako je prema različitim razlozima Bog objekt ufanja i straha.

Odgovor na 3. prigovor: zlo krivnje nije od Boga kao od začetnika, nego je od nas samih, ukoliko od Boga odstupamo. Zlo pak kazne jest doduše od Boga začetnika ukoliko ima pojam dobra, ukoliko je naime pravedno; ali to što se nama pravedno kazna nanosi, to izvorno nastaje iz zasluge našega grijeha. Prema kojem se načinu veli u Mudr 1 da „Bog smrti nije stvorio, nego su je bezbožnici rukama i riječima dozvali“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.