Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 188, a. 6

Je li redovništvo koje je usmjereno na kontemplativni život izvrsnije od onoga koje je usmjereno na djelatni život

Prigovor 1. Čini se da redovnički red koji se posvećuje kontemplativnomu životu nije bolji od onoga koji se posvećuje djelima djelatnoga života. Naime, kaže se u Extra, de regularibus et Transeunt. ad Relig., poglavlje licet: „asocijacija većega dobra s manjim dobrom pretpostavlja se, tako se zajednička korist pretpostavlja posebnoj koristi, i u ovom se slučaju ispravno pretpostavlja poučavanje šutnji, skrb razmatranju, a napor počinku“. No, bolji je onaj redovnički red koji se usmjeruje na veće dobro. Dakle, čini se da su redovnički redovi koji se usmjeruju na djelatni život bolji od onih koji se usmjeruju na kontemplativni život.

Prigovor 2. Nadalje, svaki se redovnički red usmjeruje na savršenstvo ljubavi, kao što je gore utvrđeno. No, na ono u Heb 12: „još se niste oduprli do krvi“, Glosa kaže: „nema savršenije ljubavi u ovome životu od one do koje su došli sveti mučenici, koji su se protiv grijeha borili do krvi“. Boriti se pak do krvi priliči redovničkim redovima koji su ustanovljeni za vojevanje, koji ipak pripadaju djelatnomu životu. Dakle, čini se da su takvi redovnički redovi najbolji.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da je neki redovnički red to savršeniji što je stroži. No, ništa ne sprječava da neki redovnički redovi usmjereni na djelatni život budu strožega opsluživanja od onih koji su usmjereni na kontemplativni život. Dakle, oni su bolji.

Naprotiv, Gospodin u Lk 10 kaže da je Marijin dio najbolji, a njime se označava kontemplativni život.

Odgovaram: kako je gore rečeno, razlika između pojedinih redovničkih redova prvenstveno se uočava s obzirom na cilj, a sekundarno s obzirom na vježbu. A budući da se nešto ne može nazvati boljim od drugoga osim po onome u čemu se od njega razlikuje, stoga se izvrsnost jednoga redovničkoga reda nad drugim prvenstveno uočava prema cilju reda, a sekundarno prema vježbi. Ipak, usporedba se prema obama kriterijima uočava na različit način, jer je usporedba prema cilju apsolutna, budući da se cilj traži radi samoga sebe; usporedba pak prema vježbi je odnosna, jer se vježba ne traži radi same sebe, nego radi cilja. I stoga se onaj redovnički red pretpostavlja drugomu koji se usmjeruje na apsolutno bolji cilj, bilo zato što je veće dobro, bilo zato što se usmjeruje na više dobara. Ako je pak cilj isti, sekundarno se uočava prvenstvo reda, ne prema količini vježbe, nego prema njezinu razmjeru s namjeravanim ciljem. Stoga se i u Collationes patrum navodi mišljenje blaženoga Antuna, koji je pretpostavio razboritost, po kojoj netko svime upravlja, i postovima i bdjenjima i svim takvim opsluživanjima. Tako dakle treba reći da je djelo djelatnoga života dvostruko. Jedno, naime, koje proizlazi iz punine razmatranja, kao što je poučavanje i propovijedanje. Stoga i Grgur kaže u 5. homiliji o Ezekijelu da se „o savršenim ljudima koji se vraćaju nakon svojega razmatranja kaže: naviještat će spomen tvoje slatkoće“. I to se pretpostavlja jednostavnomu razmatranju. Kao što je, naime, veće prosvjetljivati nego samo svijetliti, tako je veće prenositi drugima razmatrano nego samo razmatrati. Drugo je pak djelo djelatnoga života ono koje se potpuno sastoji u vanjskom poslu, kao što je davanje milostinje, primanje gostiju i tome slično. Ta su djela manja od djela razmatranja, osim možda u slučaju nužde, kao što je jasno iz gore rečenoga. Tako dakle najviši stupanj među redovničkim redovima zauzimaju oni koji se usmjeruju na poučavanje i propovijedanje. Oni su ujedno i najbliži savršenstvu biskupa, s obzirom na to da se i u drugim stvarima „krajevi prvih spajaju s počecima drugih“, kako Dionizije kaže u 7. poglavlju de Div. Nom. Drugi pak stupanj zauzimaju oni koji se usmjeruju na razmatranje. Treći je onih koji se bave vanjskim djelovanjima. U svakom pak od ovih stupnjeva može se uočiti prvenstvo prema tome što se jedan redovnički red usmjeruje na viši čin u istom rodu, kao što je među djelima djelatnoga života bolje otkupljivati zarobljenike nego primati goste; a u djelima kontemplativnoga života bolja je molitva od čitanja. Moće se također uočiti prvenstvo ako se jedan od njih usmjeruje na više tih djela nego drugi, ili ako ima prikladnije odredbe za postizanje predloženoga cilja.

Odgovor na 1. prigovor: ta dekretala govori o djelatnom životu ukoliko se usmjeruje na spasenje duša.

Odgovor na 2. prigovor: redovnički redovi koji se ustanovljuju radi vojevanja izravnije se usmjeruju na to da prolijevaju krv neprijatelja nego na to da se njihova vlastita krv prolije, što vlastito pripada mučenicima. Ipak, ništa ne sprječava da takvi redovnici u nekom slučaju postignu zaslugu mučeništva i u tome budu pretpostavljeni drugim redovnicima, kao što se i djelatna djela katkad u nekom slučaju pretpostavljaju razmatranju.

Odgovor na 3. prigovor: Strogoća opsluživanja nije ono što se prvenstveno hvali u redovničkom životu, kako kaže blaženi Antun. A u Iz 58 kaže se: „zar je to post koji sam izabrao, da čovjek muči dušu svoju jedan dan?“ Ipak, ona se prihvaća u redovničkom životu kao nužna za mučenje tijela, koje, ako se čini bez razboritosti, nosi sa sobom opasnost od posustajanja, kako kaže blaženi Antun. I stoga redovnički red nije bolji po tome što ima stroža opsluživanja, nego po tome što su njegova opsluživanja s većom razboritošću usmjerena na cilj redovničkoga života. Kao što se na uzdržljivost djelotvornije usmjeruje mučenje tijela uzdržavanjem od jela i pića, što se odnosi na glad i žeđ, nego uskraćivanjem odjeće, što se odnosi na hladnoću i golotinju; i nego tjelesnim radom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.