Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 188, a. 5

Može li se koje redovništvo ustanoviti za proučavanje znanosti

Prigovor 1. Čini se da se ne bi trebao ustanoviti nikakav redovnički red za studiranje. Naime, kaže se u Psalmu: „budući da ne spoznah pismenost, ući ću u moći Gospodnje“, Glosa: to jest, u kršćansku krepost. No, čini se da savršenstvo kršćanske kreposti najviše pripada redovnicima. Dakle, njihovo nije ustrajati u studiju pismenosti.

Prigovor 2. Nadalje, ono što je počelo razdora ne priliči redovnicima, koji se okupljaju u jedinstvo mira. No, studij unosi razdor, odakle je i među filozofima uslijedila različitost sljedbi. Otuda i Jeronim u tumačenju Poslanice Titu kaže: „prije nego što su se, na đavolski poticaj, pojavile stranke u bogoštovlju, te se govorilo među narodima: ja sam Pavlov, ja Apolonov, ja Kefin“, i tako dalje. Dakle, čini se da se nijedan redovnički red ne bi trebao ustanoviti za studiranje.

Prigovor 3. Nadalje, ispovijedanje kršćanske vjere mora se razlikovati od ispovijedanja pogana. No, kod pogana su neki ispovijedali filozofiju. A i sada se neki svjetovnjaci nazivaju profesorima nekih znanosti. Dakle, redovnicima ne priliči studij pismenosti.

Naprotiv, Jeronim u poslanici Paulinu poziva ga na učenje u monaškom staležu, govoreći: „učimo na zemlji ono čije nam znanje ostaje na nebu“. I niže: „što god budeš tražio, nastojat ću spoznati s tobom“.

Odgovaram: kako je rečeno, redovnički se red može usmjeriti na djelatni život i na kontemplativni život. Među djelima djelatnoga života glavnija su ona koja se izravno usmjeruju na spasenje duša, kao što je propovijedanje i drugo tome slično. Stoga studij pismenosti priliči redovničkomu redu trostruko. Prvo, naime, u pogledu onoga što je vlastito kontemplativnomu životu. Kojemu studij pismenosti pomaže na dva načina. Na jedan način, izravno pomažući u razmatranju, naime prosvjetljujući razum. Naime, kontemplativni život o kojemu sada govorimo prvenstveno se usmjeruje na promatranje božanskih stvari, kako je gore utvrđeno, u kojemu se čovjek usmjeruje na promatranje božanskoga. Stoga se u hvalu pravednika kaže u Psalmu da će o zakonu Gospodnjem razmišljati dan i noć. A u Sir 39 kaže se: „mudrost starih tražit će mudrac i bavit će se prorocima“. Na drugi način, studij pismenosti pomaže kontemplativnomu životu neizravno, uklanjajući opasnosti za razmatranje, naime zablude, koje se u razmatranju božanskih stvari često događaju onima koji ne poznaju Pisma, s obzirom na to da se u Collationes patrum čita da je opat Serapion, zbog jednostavnosti, upao u zabludu antropomorfita, to jest onih koji smatraju da Bog ima ljudski oblik. Stoga Grgur kaže u 6. knjizi Moralia da „neki, dok razmatranjem traže više nego što mogu shvatiti, izbijaju sve do iskrivljenih učenja, i dok ponizno zanemaruju biti učenici istine, postaju učitelji zabluda“. I radi toga kaže se u Prop 2: „odlučih u srcu svome tijelo svoje uskratiti vinu, kako bih um svoj prenio na mudrost i izbjegao ludost“. Drugo, studij pismenosti nužan je redovničkomu redu ustanovljenomu za propovijedanje i za vršenje drugih takvih čina. Stoga apostol kaže u Tit 1 o biskupu, čijoj službi pripadaju takvi čini: „koji se drži vjerne riječi prema nauku, da bude sposoban i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike“. I ne smeta što su apostoli poslani propovijedati bez studija pismenosti, jer, kako Jeronim kaže u poslanici Paulinu: „što god drugima obično daje vježba i svakodnevno razmišljanje o zakonu, njima je Duh Sveti nadahnjivao“. Treće, studij pismenosti priliči redovničkomu redu u pogledu onoga što je zajedničko svakomu redovničkomu redu. Naime, on koristi za izbjegavanje tjelesne požude. Stoga Jeronim kaže monahu Rustiku: „ljubi studij Pisama, pa nećeš ljubiti tjelesne poroke“. Odvraća, naime, um od pomisli na požudu i muči tijelo zbog napora studiranja, prema onome u Sir 31: „bdjenje radi poštenja iscrpljuje tijelo“. Koristi također za uklanjanje pohlepe za bogatstvom. Stoga se u Mudr 7 kaže: „bogatstvo smatrah ničim u usporedbi s njom“. A u 1 Mak 12 kaže se: „nama pak ništa od ovoga nije trebalo“, naime od vanjskih pomoći, „imajući za utjehu svete knjige koje su u našim rukama“. Koristi također kao pouka o poslušnosti. Stoga Augustin kaže u knjizi de operibus Monach.: „kakva je to izopačenost, ne htjeti se pokoriti čitanju dok mu se želi posvetiti?“ I stoga je očito da se prikladno može ustanoviti redovnički red za studij pismenosti.

Odgovor na 1. prigovor: Glosa ondje tumači o slovu staroga zakona, o kojemu apostol kaže u 2 Kor 3: „slovo ubija“. Stoga ne poznavati pismenost znači ne odobravati doslovno obrezanje i ostale tjelesne propise.

Odgovor na 2. prigovor: studij se usmjeruje na znanje, koje bez ljubavi nadima i stoga uzrokuje razdore, prema onome u Izr 13: „među oholima uvijek su svađe“; ali s ljubavlju izgrađuje i rađa slogu. Stoga u 1 Kor 1 apostol, nakon što je rekao: „obogatiste se u svakoj riječi i u svakom znanju“, poslije dodaje: „da svi isto govorite i da ne bude među vama razdora“. Ipak, Jeronim ondje ne govori o studiju pismenosti, nego o težnjama za razdorima, koje su preko heretika i šizmatika ušle u kršćansku vjeru.

Odgovor na 3. prigovor: filozofi su ispovijedali studij pismenosti u pogledu svjetovnih nauka. No, redovnicima priliči prvenstveno težiti studiju pismenosti koja pripada nauku koji je u skladu s pobožnošću, kako se kaže u Tit 1. Težiti pak drugim naucima ne pripada redovnicima, čiji je cijeli život predan božanskim službama, osim ukoliko se oni usmjeruju na sveti nauk. Stoga Augustin kaže na kraju djela De musica: „mi, dok smatramo da ne treba zanemariti one koje heretici varaju varavim obećanjem razuma i znanosti, sporije napredujemo u razmatranju samih tih putova. No, to se ne bismo usudili činiti da nismo vidjeli da su to činili mnogi pobožni sinovi Crkve, potaknuti istom potrebom pobijanja heretika“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.