II-II, q. 186, a. 6
Zahtijeva li se da to bude obuhvaćeno zavjetom
Prigovor 1. Čini se da se za savršenstvo redovništva ne zahtijeva da spomenuta tri, naime siromaštvo, uzdržljivost i poslušnost, potpadnu pod zavjet. Naime, stega prihvaćanja savršenstva primljena je iz Gospodnje predaje. No Gospodin je, dajući oblik savršenstva u Mt 19, rekao: „Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima“, ne spominjući nikakav zavjet. Dakle, čini se da se zavjet ne zahtijeva za redovničku stegu.
Prigovor 2. Nadalje, zavjet se sastoji u određenom obećanju danom Bogu, pa stoga u Prop 5, nakon što je mudrac rekao: „Ako si što zavjetovao Bogu, ne oklijevaj to ispuniti“, odmah dodaje: „Jer njemu se ne sviđa nevjerno i glupo obećanje.“ No gdje postoji samo predanje stvari, ne zahtijeva se obećanje. Dakle, za savršenstvo redovništva dovoljno je da netko obdržava siromaštvo, uzdržljivost i poslušnost bez zavjeta.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u pismu Polenciju, De adulterin. coniug.: „U našim su dužnostima ugodnije one stvari koje, premda bismo ih smjeli i ne dati, ipak dajemo radi ljubavi.“ No ono što se čini bez zavjeta smije se i ne dati, što nije dopušteno kod onoga što se čini sa zavjetom. Dakle, čini se da je Bogu ugodnije ako tko obdržava siromaštvo, uzdržljivost i poslušnost bez zavjeta. Dakle, zavjet se ne zahtijeva za savršenstvo redovništva.
Naprotiv, u Starom su se zakonu nazireji posvećivali sa zavjetom, prema onome u Br 6: „Muškarac ili žena kad učine zavjet da se posvete i kad se hoće posvetiti Gospodinu...“ i tako dalje. A njima se označavaju oni koji dolaze do vrhunca savršenstva, kako kaže Grgurova Glosa na istome mjestu. Dakle, zavjet se zahtijeva za stalež savršenstva.
Odgovaram: treba reći da redovnicima pripada da budu u staležu savršenstva, kako je očito iz gore rečenoga. No za stalež savršenstva zahtijeva se obveza na ono što pripada savršenstvu. Ta se pak obveza Bogu daje zavjetom. A iz prethodnoga je jasno da savršenstvu kršćanskoga života pripadaju siromaštvo, uzdržljivost i poslušnost. I stoga redovnički stalež zahtijeva da se netko zavjetom obveže na ovo troje. Stoga Grgur kaže u tumačenju Ezekijela: „Kada tko sve što ima, sve kako živi, sve što spoznaje zavjetuje svemogućemu Bogu, to je žrtva paljenica“, za što potom kaže da pripada onima „koji napuštaju sadašnji svijet“.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin je rekao da savršenstvu života pripada to da ga netko slijedi, i to ne bilo kako, nego tako da se više ne vraća natrag, pa stoga sam kaže u Lk 9: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.“ I premda su neki od njegovih učenika otišli natrag, ipak je Petar, uime ostalih, Gospodinu koji je pitao: „Zar i vi hoćete otići?“, odgovorio: „Gospodine, komu da idemo?“ Stoga i Augustin kaže u knjizi De consensu Evangelist. da su, „kako pripovijedaju Matej i Marko, Petar i Andrija, ne izvukavši lađe na kopno kao da se namjeravaju vratiti, pošli za njim, nego kao za onim koji zapovijeda da ga slijede“. Ta se pak nepokolebljivost nasljedovanja Krista učvršćuje zavjetom. I stoga se zavjet zahtijeva za savršenstvo redovništva.
Odgovor na 2. prigovor: savršenstvo redovništva zahtijeva, kako kaže Grgur, da netko čitav svoj život prikaže Bogu. No čovjek ne može čitav svoj život u činu prikazati Bogu, jer on ne postoji sav odjednom, nego se odvija sukcesivno. Stoga čovjek ne može drukčije prikazati čitav svoj život Bogu osim po obvezi zavjeta.
Odgovor na 3. prigovor: među ostalim stvarima koje nam je dopušteno ne dati jest i vlastita sloboda, koju čovjek drži najdražom od svih stvari. Stoga, kada netko od svoje volje zavjetom sebi oduzima slobodu odustajanja od onoga što pripada službi Božjoj, to biva Bogu najugodnije. Stoga Augustin kaže u pismu Armentariju i Paulini: „Neka ti ne bude žao što si se zavjetovao, nego se raduj što ti više nije dopušteno ono što bi ti na tvoju štetu bilo dopušteno. Sretne li nužde koja goni na bolje!“
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.