II-II, q. 186, a. 5
Zahtijeva li se poslušnost
Prigovor 1. Čini se da poslušnost ne pripada savršenstvu redovništva. Naime, čini se da savršenstvu redovništva pripada ono što je iznad obveze, na što nisu svi obvezani. No svi su obvezani pokoravati se svojim poglavarima, prema onome što Apostol kaže u Heb 13: „Slušajte svoje predstojnike i budite im podložni.“ Dakle, čini se da poslušnost ne pripada savršenstvu redovništva.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da poslušnost vlastito pripada onima koji trebaju biti vođeni tuđim razborom, što je svojstveno onima koji nemaju razlučivanja. No Apostol kaže u Heb 5 da je „čvrsta hrana za savršene, koji po navici imaju uvježbana osjetila za razlučivanje dobra i zla“. Dakle, čini se da poslušnost ne pripada staležu savršenih.
Prigovor 3. Nadalje, kad bi se poslušnost zahtijevala za savršenstvo redovništva, morala bi pristajati svim redovnicima. No ne pristaje svima, jer postoje neki redovnici koji žive samotničkim životom i nemaju poglavara kojima bi se pokoravali. Čini se također da ni redovnički poglavari nisu obvezani na poslušnost. Dakle, čini se da poslušnost ne pripada savršenstvu redovništva.
Prigovor 4. Nadalje, kad bi se zavjet poslušnosti zahtijevao za redovništvo, slijedilo bi da su redovnici dužni pokoravati se svojim poglavarima u svemu, kao što su po zavjetu uzdržljivosti dužni uzdržavati se od svih spolnih čina. No nisu dužni pokoravati se u svemu, kako je gore rečeno kada se raspravljalo o kreposti poslušnosti. Dakle, zavjet poslušnosti ne zahtijeva se za redovništvo.
Prigovor 5. Nadalje, one su službe Bogu najugodnije koje se čine slobodno, a ne iz nužde, prema onome u 2 Kor 9: „Ne sa žalošću ili od nevolje.“ No ono što se čini iz poslušnosti, čini se iz nužde zapovijedi. Dakle, pohvalnije se čine dobra djela koja netko čini od svoje volje. Zavjet poslušnosti, dakle, ne priliči redovništvu, po kojemu ljudi traže napredovati prema boljemu.
Naprotiv, savršenstvo redovništva najviše se sastoji u nasljedovanju Krista, prema onome u Mt 19: „Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima, pa dođi i idi za mnom.“ No u Kristu se najviše hvali poslušnost, prema onome u Fil 2: „Postade poslušan do smrti.“ Dakle, čini se da poslušnost pripada savršenstvu redovništva.
Odgovaram: treba reći da je redovnički stalež svojevrsna stega ili vježba teženja k savršenstvu. No tko god se poučava ili vježba kako bi došao do nekoga cilja, mora slijediti nečije vodstvo, prema čijoj se odluci poučava ili vježba, poput učenika pod učiteljem. I stoga je potrebno da se redovnici, u onome što pripada redovničkom životu, podlože nečijoj pouci i zapovijedi. Stoga se i u VII, pit. I, kaže: „Život monaha ima riječ podložnosti i učeništva.“ A zapovijedi i pouci drugoga čovjek se podlaže poslušnošću. I stoga se poslušnost zahtijeva za savršenstvo redovništva.
Odgovor na 1. prigovor: pokoravati se poglavarima u onome što pripada nužnosti kreposti nije iznad obveze, nego je zajedničko svima; no pokoravati se u onome što pripada vježbanju savršenstva vlastito pripada redovnicima. I ova se poslušnost odnosi prema onoj drugoj kao opće prema posebnom. Naime, oni koji žive u svijetu nešto zadržavaju za sebe, a nešto daruju Bogu, te se u skladu s tim podlažu poslušnosti poglavarima. Oni pak koji žive u redovništvu potpuno predaju sebe i svoje Bogu, kako je očito iz gore rečenoga. Stoga je njihova poslušnost opća.
Odgovor na 2. prigovor: kako Filozof kaže u II. Ethic., ljudi vježbajući se u djelima dolaze do određenih habitusa, a kada ih steknu, najsposobniji su vršiti ta ista djela. Tako dakle, pokoravajući se, oni koji nisu postigli savršenstvo dolaze do savršenstva. Oni pak koji su već postigli savršenstvo, najspremniji su za poslušnost, ne kao da trebaju vodstvo za stjecanje savršenstva, nego kao da se time očuvavaju u onome što pripada savršenstvu.
Odgovor na 3. prigovor: podložnost redovnika prvenstveno se odnosi na biskupe, koji se prema njima odnose kao oni koji usavršuju prema usavršenima, kako je očito iz Dionizija, VI. pogl. Eccles. Hier., gdje također kaže da je „red monaha predan usavršujućim moćima biskupa i poučavan njihovim božanskim prosvjetljenjima“. Stoga se od poslušnosti biskupima ne izuzimaju ni pustinjaci, pa čak ni redovnički poglavari. A ako su od dijecezanskih biskupa potpuno ili djelomično izuzeti, ipak su obvezani pokoravati se vrhovnom svećeniku, ne samo u onome što je zajedničko drugima, nego i u onome što se posebno odnosi na redovničku stegu.
Odgovor na 4. prigovor: zavjet poslušnosti koji pripada redovništvu proteže se na uređenje čitava ljudskoga života. I u skladu s tim, zavjet poslušnosti ima određenu općenitost, premda se ne proteže na sve pojedinačne čine; od kojih neki ne pripadaju redovništvu jer se ne odnose na stvari koje pripadaju ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao što je glađenje brade ili podizanje slamke sa zemlje i slično, što ne potpada pod zavjet ili pod poslušnost; a neki se pak i protive redovništvu. I nije slično sa zavjetom uzdržljivosti, kojim se isključuju čini koji su posve protivni savršenstvu redovništva.
Odgovor na 5. prigovor: nužda prisile čini djelo nevoljnim, i stoga isključuje razlog pohvale i zasluge. No nužda koja slijedi iz poslušnosti nije nužda prisile, nego slobodne volje, ukoliko čovjek želi slušati, premda možda ne bi htio ispuniti ono što se zapovijeda, promatrano samo po sebi. I stoga, budući da se čovjek po zavjetu poslušnosti radi Boga podlaže nuždi činjenja onoga što mu se po sebi ne sviđa, upravo zbog toga ono što čini biva Bogu ugodnije, čak i ako su to manje stvari, jer čovjek ne može Bogu dati ništa veće nego da svoju vlastitu volju radi njega podloži volji drugoga. Stoga se u Razgovorima otaca kaže da su „najgora vrsta monaha sarabaiti koji, brinući se za svoje potrebe, oslobođeni jarma staraca, imaju slobodu činiti što im se prohtije, a ipak se više nego oni koji žive u samostanima iscrpljuju u radu danju i noću“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.