II-II, q. 186, a. 4
Zahtijeva li se uzdržljivost
Prigovor 1. Čini se da se trajna uzdržljivost ne zahtijeva za savršenstvo redovništva. Naime, svako savršenstvo kršćanskoga života započelo je od Kristovih apostola. No čini se da apostoli nisu obdržavali uzdržljivost, kako je očito za Petra, za kojega se čita da je imao punicu, Mt 8. Dakle, čini se da se za savršenstvo redovništva ne zahtijeva trajna uzdržljivost.
Prigovor 2. Nadalje, prvi nam se uzor savršenstva pokazuje u Abrahamu, kojemu je Gospodin rekao, Post 17: „Hodi preda mnom i budi savršen.“ No ono što je oblikovano prema uzoru ne treba nadilaziti uzor. Dakle, za savršenstvo redovništva ne zahtijeva se trajna uzdržljivost.
Prigovor 3. Nadalje, ono što se zahtijeva za savršenstvo redovništva nalazi se u svakom redovništvu. No postoje neki redovnici koji žive u braku. Dakle, savršenstvo redovništva ne zahtijeva trajnu uzdržljivost.
Naprotiv, Apostol kaže, 2 Kor 7: „Očistimo se od svake ljage tijela i duha, usavršujući svoje posvećenje u strahu Božjem.“ No čistoća tijela i duha očuvava se uzdržljivošću, jer se kaže u 1 Kor 7: „Neudana žena i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta tijelom i duhom.“ Dakle, savršenstvo redovništva zahtijeva uzdržljivost.
Odgovaram: treba reći da se za redovnički stalež zahtijeva uklanjanje onoga čime se čovjek sprječava da se potpuno usmjeri na službu Božju. No tjelesno općenje odvraća dušu od toga da se potpuno usmjeri na službu Božju, i to dvostruko. Na jedan način, zbog žestine naslade, iz čijeg se čestog iskustva povećava požuda, kako kaže i Filozof u III. Ethic. I otuda dolazi da prepuštanje spolnim činima odvraća dušu od one savršene nakane teženja k Bogu. I to je ono što Augustin kaže u I Soliloq.: „Osjećam da ništa ne obara muževnu dušu s njezine utvrde više nego ženska milovanja i onaj dodir tijela bez kojega se ne može imati žena.“ Na drugi način, zbog brige koju čovjeku zadaje upravljanje ženom i djecom, te vremenitim stvarima koje su dostatne za njihovo uzdržavanje. Stoga Apostol kaže da „tko je bez žene, brine se za Gospodnje, kako da ugodi Bogu; a tko je sa ženom, brine se za svjetovno, kako da ugodi ženi“. I stoga se trajna uzdržljivost zahtijeva za savršenstvo redovništva, kao i dragovoljno siromaštvo. Stoga, kao što je osuđen Vigilancije, koji je izjednačio bogatstvo sa siromaštvom, tako je osuđen i Jovonijan, koji je izjednačio brak s djevičanstvom.
Odgovor na 1. prigovor: savršenstvo ne samo siromaštva nego i uzdržljivosti uveo je Krist, koji kaže u Mt 19: „Ima onih koji su sami sebe uškopili radi kraljevstva nebeskoga“, a potom dodaje: „Tko može shvatiti, neka shvati.“ I da se nikome ne bi oduzela nada u postizanje savršenstva, uzeo je u stalež savršenstva i one koje je našao združene u braku. No nije se moglo bez nepravde učiniti da muževi napuste žene, kao što se bez nepravde činilo da ljudi ostave bogatstvo. I stoga Petra, kojega je našao združenog u braku, nije rastavio od žene. Ivana pak, koji se htio oženiti, odvratio je od ženidbe.
Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u knjizi De bono coniug.: „Bolja je čistoća neženja nego čistoća braka, od kojih je Abraham jednu imao u uporabi, a obje u habitusu. Doista je živio čisto u braku, a mogao je biti čist i bez braka, ali tada to nije bilo prikladno.“ Ipak, to što su stari oci imali savršenstvo duše zajedno s bogatstvom i brakom, što je pripadalo veličini njihove kreposti, ne znači da bi slabiji trebali pretpostaviti da su tolike kreposti da bi s bogatstvom i brakom mogli doći do savršenstva, kao što nitko ne pretpostavlja nenaoružan napasti neprijatelje zato što je Samson s magarećom čeljusti pobio mnoge neprijatelje. Jer oni bi oci, da je bilo vrijeme obdržavanja uzdržljivosti i siromaštva, to još revnije ispunili.
Odgovor na 3. prigovor: oni načini života u kojima se ljudi služe brakom nisu redovništva jednostavno i apsolutno govoreći, nego u nekom smislu, ukoliko naime u nečemu sudjeluju u onome što pripada redovničkom staležu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.