Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 185, a. 6

Može li imati vlastitu imovinu

Prigovor 1. Čini se da biskupu nije dopušteno posjedovati išta vlastito. Gospodin, naime, kaže u Mt 19: „Ako hoćeš biti savršen, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa dođi i slijedi me“; iz toga se čini da se za savršenstvo zahtijeva dragovoljno siromaštvo. No biskupi se uzimaju u stalež savršenstva. Dakle, čini se da im nije dopušteno posjedovati vlastitu imovinu.

Prigovor 2. Nadalje, biskupi u Crkvi zauzimaju mjesto apostola, kako kaže Glosa uz Lk 10. No Gospodin je apostolima zapovjedio da ne posjeduju ništa vlastito, prema onome u Mt 10: „Ne posjedujte zlata ni srebra ni novca u svojim pojasevima“. Stoga i Petar u svoje ime i u ime ostalih apostola kaže: „Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom“, Mt 19. Dakle, čini se da su biskupi obvezani obdržavati tu zapovijed, tako da ne posjeduju ništa vlastito.

Prigovor 3. Nadalje, Jeronim u poslanici ad Nepotianum kaže: „Grčki kleros na latinskom se naziva ždrijeb. Zato se nazivaju klericima jer su od Gospodinova ždrijeba ili jer je sâm Gospodin ždrijeb, to jest dio, klerika. A tko posjeduje Gospodina, ne može imati ništa izvan Boga. Ako pak ima zlato, srebro, posjede ili raznovrsno pokućstvo, Gospodin se uz te dijelove ne udostoji postati njegovim dijelom“. Dakle, čini se da ne samo biskupi nego i klerici trebaju biti bez vlastite imovine.

Naprotiv, u XII, pit. I, kaže se: „Neka biskup vlastita ili stečena dobra, ili što god ima kao svoje, ostavi svojim nasljednicima“.

Odgovaram: nitko nije obvezan na ono što nadilazi dužnost, osim ako se na to posebno ne obveže zavjetom. Stoga Augustin u poslanici Paulini i Armentariju kaže: „Budući da si već zavjetovao, već si se obvezao i nije ti dopušteno činiti drukčije. Prije nego što si bio obvezan zavjetom, bilo ti je slobodno ostati na nižem stupnju“. A očito je da živjeti bez vlastite imovine nadilazi dužnost jer ne potpada pod zapovijed, nego pod savjet. Stoga, kada je Gospodin u Mt 19 rekao mladiću: „Ako hoćeš ući u život, čuvaj zapovijedi“, poslije je dodao: „Ako hoćeš biti savršen, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima“. No biskupi se pri svojem ređenju ne obvezuju živjeti bez vlastite imovine, niti se život bez vlastite imovine nužno zahtijeva za pastirsku službu na koju se obvezuju. Stoga biskupi nisu obvezani živjeti bez vlastite imovine.

Odgovor na 1. prigovor: kako je gore utvrđeno, savršenstvo kršćanskoga života ne sastoji se bitno u dragovoljnom siromaštvu, nego dragovoljno siromaštvo kao sredstvo pridonosi savršenstvu života. Stoga ne mora ondje gdje je veće siromaštvo biti i veće savršenstvo. Štoviše, najveće savršenstvo može postojati uz veliko bogatstvo; naime, za Abrahama, kojemu je u Post 17 rečeno: Hodi preda mnom i budi savršen, čita se da je bio bogat.

Odgovor na 2. prigovor: one se Gospodinove riječi mogu razumjeti na tri načina. Na jedan način, u otajstvenom smislu, da ne posjedujemo zlata ni srebra, to jest da se propovjednici ne oslanjaju ponajprije na svjetovnu mudrost i rječitost, kako tumači Jeronim. Na drugi način, kako Augustin tumači u knjizi de consensu Evangelist., da se razumije kako je Gospodin to rekao ne zapovijedajući, nego prije dopuštajući. Dopustio im je, naime, da idu propovijedati bez zlata, srebra i drugih sredstava, primajući sredstva za život od onih kojima su propovijedali. Stoga dodaje: Dostojan je, naime, radnik svoje hrane. Ipak, tako da bi, ako bi se netko pri propovijedanju Evanđelja služio vlastitim sredstvima, to nadilazilo dužnost, kako Pavao kaže o sebi u 1 Kor 9. Na treći način, prema Krizostomovu tumačenju, da se razumije kako je Gospodin to zapovjedio učenicima za ono poslanje u kojem su bili poslani propovijedati Židovima, kako bi se time vježbali u pouzdanju u njegovu moć, kojom bi se brinuo za njih bez njihovih sredstava. Time ipak ni oni ni njihovi nasljednici nisu bili obvezani propovijedati Evanđelje bez vlastitih sredstava. Naime, i o Pavlu se u 2 Kor 11 čita da je od drugih Crkava primao potporu za propovijedanje Korinćanima, pa je tako očito da je posjedovao nešto što su mu drugi poslali. A čini se ludim reći da bi toliki sveti biskupi, poput Atanazija, Ambrozija i Augustina, prekršili te zapovijedi da su smatrali kako su obvezani obdržavati ih.

Odgovor na 3. prigovor: svaki je dio manji od cjeline. Dakle, uz Boga ima i druge dijelove onaj čije se nastojanje oko onoga što je Božje umanjuje dok se posvećuje onomu što je svjetovno. A ni biskupi ni klerici ne smiju posjedovati vlastitu imovinu tako da, skrbeći za svoje, zakazuju u onome što pripada božanskom štovanju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.