Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 185, a. 5

Je li mu dopušteno tjelesno napustiti svoje podložnike

Prigovor 1. Čini se da biskupu nije dopušteno zbog nekoga progona tjelesno napustiti povjereno mu stado. Gospodin, naime, u Iv 10 kaže da je „najamnik, a ne pravi pastir, onaj koji vidi vuka gdje dolazi te ostavlja ovce i bježi“. A Grgur u homiliji kaže da „vuk dolazi na ovce kada bilo koji nepravednik i otimač tlači vjerne i ponizne“. Ako, dakle, biskup zbog progona nekoga tiranina tjelesno napusti povjereno mu stado, čini se da je najamnik, a ne pastir.

Prigovor 2. Nadalje, u Izr 6 kaže se: „Sine, ako si jamčio za svojega prijatelja, pružio si ruku tuđincu“, a poslije se dodaje: „Trči, požuri, probudi svojega prijatelja“. Tumačeći to, Grgur u Pastoral. kaže: „Jamčiti za prijatelja znači preuzeti tuđu dušu uz opasnost za vlastiti život. A svatko tko je postavljen da svojim životom bude primjer drugima opominje se ne samo da sâm bdije nego i da probudi prijatelja“. No to ne može činiti ako tjelesno napusti stado. Dakle, čini se da biskup zbog progona ne smije tjelesno napustiti svoje stado.

Prigovor 3. Nadalje, savršenstvu biskupskoga staleža pripada pružati skrb bližnjima. No onomu tko se zavjetovao na stalež savršenstva nije dopušteno posve napustiti ono što pripada savršenstvu. Dakle, čini se da biskupu nije dopušteno tjelesno se povući iz vršenja svoje službe, osim možda da se u samostanu posveti djelima savršenstva.

Naprotiv, Gospodin je apostolima, čiji su nasljednici biskupi, zapovjedio u Mt 10: „Ako vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi“.

Odgovaram: u svakoj obvezi treba ponajprije gledati njezinu svrhu. A biskupi se obvezuju vršiti pastirsku službu radi spasenja podložnika. Stoga, gdje spasenje podložnika zahtijeva osobnu prisutnost pastira, pastir ne smije osobno napustiti svoje stado ni zbog neke vremenite koristi ni zbog neke prijeteće osobne opasnosti, budući da je dobri pastir dužan položiti svoj život za svoje ovce. Ako se pak za spasenje podložnika u pastirovoj odsutnosti može dostatno skrbiti preko drugoga, tada je pastiru dopušteno tjelesno napustiti stado, bilo zbog neke koristi Crkve bilo zbog osobne opasnosti. Stoga Augustin u poslanici Honoratu kaže: „Neka Kristove sluge bježe iz grada u grad kada progonitelji posebno traže nekoga od njih, tako da Crkvu ne napuste drugi koje se tako ne traži. A kada je opasnost zajednička svima, neka oni koji trebaju druge ne budu napušteni od onih koje trebaju. Ako je, naime, pogubno da mornar napusti lađu za tišine, koliko je više usred valova“, kako kaže papa Nikola, a nalazi se u VII, pit. I.

Odgovor na 1. prigovor: kao najamnik bježi onaj tko vremenitu korist ili tjelesnu sigurnost pretpostavlja duhovnomu spasenju bližnjih. Stoga Grgur kaže u homiliji: „Ne može ostati kada su ovce u opasnosti onaj tko, budući da je na čelu ovaca, ne ljubi ovce, nego traži zemaljski dobitak; zato se boji suprotstaviti opasnosti da ne izgubi ono što ljubi“. A onaj tko se povlači da bi izbjegao opasnost bez štete za stado ne bježi kao najamnik.

Odgovor na 2. prigovor: ako onaj tko jamči za nekoga ne može sâm ispuniti obvezu, dovoljno je da je ispuni preko drugoga. Stoga prelat, ako ima zapreku zbog koje se ne može osobno posvetiti skrbi za podložnike, ispunjava svoje jamstvo ako se pobrine preko drugoga.

Odgovor na 3. prigovor: onaj tko se uzima za biskupa prihvaća stalež savršenstva prema određenoj vrsti savršenstva; ako je u njoj spriječen, nije obvezan na drugu vrstu savršenstva, tako da bi nužno morao prijeći u redovnički stalež. Ipak, dužan je zadržati nakanu da se posveti spasenju bližnjih ako se pruži prilika i potreba to zahtijeva.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.