Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 185, a. 3

Treba li za biskupstvo izabrati boljega

Prigovor 1. Čini se da onaj koji se uzima za biskupa mora biti bolji od ostalih. Gospodin je, naime, Petra, kojemu je namjeravao povjeriti pastirsku službu, ispitao ljubi li ga više od ostalih. No čovjek je bolji po tome što više ljubi Boga. Dakle, čini se da za biskupa treba uzeti samo onoga koji je bolji od ostalih.

Prigovor 2. Nadalje, papa Simah kaže: „Najnižim treba smatrati onoga koji je viši po dostojanstvu ako se ne ističe znanjem i svetošću“. No onaj tko se ističe znanjem i svetošću bolji je. Dakle, nitko ne smije biti uzet za biskupa ako nije bolji od ostalih.

Prigovor 3. Nadalje, u svakom rodu manjim upravlja veće, kao što tjelesnim upravlja duhovno, a nižim tijelima viša tijela, kako Augustin kaže u III de Trin. No biskup se uzima da upravlja drugima. Dakle, treba biti bolji od ostalih.

Naprotiv, dekretal kaže da je dovoljno izabrati dobroga i da nije potrebno izabrati boljega.

Odgovaram: pri uzimanju nekoga za biskupa nešto treba razmotriti sa strane onoga koji se uzima, a nešto sa strane onoga koji ga uzima. Od onoga, naime, koji ga uzima, bilo izborom bilo imenovanjem, zahtijeva se da vjerno raspoređuje božanske službe. A one se trebaju raspoređivati na korist Crkve, prema onome u 1 Kor 14: „Nastojte obilovati radi izgradnje Crkve“; božanske se službe ne povjeravaju ljudima radi njihove nagrade, koju trebaju očekivati u budućem životu. Stoga onaj koji nekoga treba izabrati ili imenovati za biskupa nije dužan uzeti boljega naprosto, što se određuje prema ljubavi, nego boljega s obzirom na upravljanje Crkvom, koji, naime, može Crkvu poučavati, braniti i mirno njome upravljati. Stoga Jeronim protiv nekih kaže da „neki ne nastoje za stupove Crkve podići one za koje znaju da mogu više koristiti Crkvi, nego one koje sami ljube ili čijim su uslugama pridobiveni ili za koje je zamolio netko od uglednika te, da prešutim gore stvari, one koji su darovima ishodili da postanu klerici“. A to pripada pristranom gledanju na osobe, što je u takvim stvarima težak grijeh. Stoga uz ono u Jak 2: „Braćo moja, nemojte pristrano gledati na osobe“ i tako dalje, Augustinova Glosa kaže: „Ako tu razliku sjedenja i stajanja primijenimo na crkvene časti, ne treba smatrati lakim grijehom držati vjeru u Gospodina slave uz pristrano gledanje na osobe. Tko bi, naime, podnio da se bogataš izabere na časno mjesto u Crkvi, a prezre siromah koji je učeniji i svetiji?“ Od onoga pak koji se uzima ne zahtijeva se da sebe smatra boljim od drugih jer bi to bilo oholo i preuzetno, nego je dovoljno da u sebi ne nalazi ništa zbog čega bi mu bilo nedopušteno prihvatiti službu poglavara. Stoga, premda je Petar bio upitan ljubi li Gospodina više od ostalih, u svojem se odgovoru nije postavio iznad ostalih, nego je jednostavno odgovorio da ljubi Krista.

Odgovor na 1. prigovor: Gospodin je znao da Petar po njegovu daru ima prikladnost za upravljanje Crkvom i u drugim pogledima. Stoga ga je ispitao o većoj ljubavi kako bi pokazao da ondje gdje se čovjek inače pokaže prikladnim za upravljanje Crkvom u njemu ponajprije treba gledati izvrsnost ljubavi prema Bogu.

Odgovor na 2. prigovor: onaj navod treba razumjeti s obzirom na nastojanje onoga koji je postavljen na dostojanstvo; on, naime, treba težiti tomu da se pokaže takvim da ostale nadvisuje i znanjem i svetošću. Stoga Grgur kaže u Pastoral.: „Djelovanje prelata treba toliko nadvisivati djelovanje puka koliko se pastirov život obično razlikuje od života stada“. No ne treba mu uračunavati u krivnju ako prije poglavarstva nije bio izvrsniji, tako da bi ga zbog toga trebalo smatrati najnižim.

Odgovor na 3. prigovor: kako se kaže u 1 Kor 12, „različiti su darovi milosti, službe i djelovanja“. Stoga ništa ne priječi da netko bude prikladniji za službu upravljanja, a da se ipak ne ističe milošću svetosti. Drukčije je pak u upravljanju naravnoga reda, u kojem ono što je više po naravnom redu samim time ima veću prikladnost za uređivanje nižega.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.