Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 185, a. 2

Je li dopušteno konačno odbiti biskupstvo

Prigovor 1. Čini se da je dopušteno posve odbiti naloženo biskupstvo. Kako, naime, Grgur kaže u Pastoral., „Izaija, želeći djelatnim životom koristiti bližnjima, želi službu propovijedanja, a Jeremija, želeći motrenjem ustrajno prianjati uz ljubav prema Stvoritelju, protivi se tomu da bude poslan propovijedati“. A nitko ne griješi ako ne želi napustiti ono što je bolje da bi prionuo uz ono što je manje dobro. Budući da, dakle, ljubav prema Bogu nadvisuje ljubav prema bližnjemu, a kontemplativni život ima prednost pred djelatnim, kako je jasno iz gore rečenoga, čini se da ne griješi onaj tko posve odbija biskupstvo.

Prigovor 2. Nadalje, kako Grgur kaže, „veoma je teško da netko može spoznati da je očišćen, a nitko ne smije neočišćen pristupiti svetim službama“. Ako, dakle, netko uviđa da nije očišćen, koliko god mu se nalagala biskupska služba, ne smije je prihvatiti.

Prigovor 3. Nadalje, o blaženom Marku Jeronim u proslovu super Marcum kaže da se „govori kako je nakon prihvaćanja vjere sebi odsjekao palac da bi se smatrao neprikladnim za svećeništvo“. Jednako tako neki polažu zavjet da nikada neće prihvatiti biskupstvo. No jednako je postaviti zapreku nečemu i to posve odbiti. Dakle, čini se da čovjek bez grijeha može posve odbiti biskupstvo.

Naprotiv, Augustin kaže u poslanici ad Eudoxium: „Ako majka Crkva poželi neku vašu službu, nemojte je ni prihvatiti s pohlepnom uznositošću ni odbiti zavedeni lijenošću“. Poslije dodaje: „Nemojte ni svoj počinak pretpostavljati potrebama Crkve; kada njoj koja rađa nitko od dobrih ne bi htio služiti, ne biste našli načina da se rodite“.

Odgovaram: pri prihvaćanju biskupstva treba razmotriti dvoje: prvo, što čovjeku dolikuje željeti prema vlastitoj volji; drugo, što čovjeku dolikuje činiti prema volji drugoga. S obzirom, dakle, na vlastitu volju, čovjeku dolikuje ponajprije se posvetiti vlastitomu spasenju, a posvetiti se spasenju drugih dolikuje mu po odredbi drugoga koji ima vlast, kako je jasno iz gore rečenoga. Stoga, kao što neuređenosti volje pripada da čovjek na vlastiti poticaj teži tomu da bude postavljen za upravljanje drugima, tako neuređenosti volje pripada i da čovjek protiv naloga poglavara posve i konačno odbije spomenutu službu upravljanja, i to zbog dvaju razloga. Prvo, zato što se to protivi ljubavi prema bližnjima, za čiju se korist čovjek treba založiti prema okolnostima mjesta i vremena. Stoga Augustin u XIX de Civ. Dei kaže da „pravedan posao prihvaća nužnost ljubavi“. Drugo, zato što se to protivi poniznosti, po kojoj se čovjek podlaže zapovijedima poglavara. Stoga Grgur u Pastoral. kaže da je „poniznost tada prava pred Božjim očima kada nije tvrdokorna u odbijanju onoga što se zapovijeda korisno preuzeti“.

Odgovor na 1. prigovor: premda je, govoreći naprosto i bezuvjetno, kontemplativni život izvrsniji od djelatnoga, a ljubav prema Bogu od ljubavi prema bližnjemu, ipak, s druge strane, dobro mnoštva treba pretpostaviti dobru jednoga. Stoga Augustin u prethodno navedenim riječima kaže: „Nemojte ni svoj počinak pretpostavljati potrebama Crkve“. Osobito zato što i samo pružanje pastirske skrbi Kristovim ovcama pripada ljubavi prema Bogu. Stoga uz ono u Iv 21: Pasi ovce moje, Augustin kaže: „Neka služba ljubavi bude pasti Gospodnje stado, kao što je znak straha bio zanijekati Pastira“. Jednako tako prelati ne prelaze u djelatni život tako da napuštaju motrilački. Stoga Augustin u XIX de Civ. Dei kaže da, „ako se nametne teret pastirske službe, ni tada ne treba napustiti uživanje u istini“, koje se, naime, ima u motrenju.

Odgovor na 2. prigovor: nitko nije dužan poslušati prelata u nečemu nedopuštenom, kako je jasno iz onoga što je gore rečeno o poslušnosti. Može se, dakle, dogoditi da onaj komu se nalaže služba poglavara u sebi opaža nešto zbog čega mu nije dopušteno prihvatiti poglavarstvo. Tu pak zapreku katkada može ukloniti sâm onaj komu se nalaže pastirska skrb, primjerice ako ima nakanu griješiti, koju može napustiti. I zbog toga nije oslobođen obveze da naposljetku posluša prelata koji mu nalaže službu. Katkada pak zapreku zbog koje mu je pastirska služba nedopuštena ne može ukloniti on sâm, nego prelat koji mu je nalaže, primjerice ako ima nepravilnost ili je izopćen. I tada treba svoju zapreku očitovati prelatu koji mu nalaže službu; ako je on želi ukloniti, dužan je ponizno poslušati. Stoga u Izl 4, kada je Mojsije rekao: „Molim te, Gospodine, nisam rječit ni od jučer ni od prekjučer“, Gospodin mu je odgovorio: „Ja ću biti u tvojim ustima i poučit ću te što ćeš govoriti“. Katkada pak zapreku ne može ukloniti ni onaj koji nalaže ni onaj komu se nalaže, kao kada nadbiskup ne može dati oprost od nepravilnosti. Stoga mu podložnik koji ima nepravilnost nije dužan biti poslušan u prihvaćanju biskupstva ili svetih redova.

Odgovor na 3. prigovor: prihvatiti biskupstvo nije po sebi nužno za spasenje, nego postaje nužno po zapovijedi poglavara. A onomu što je na taj način nužno za spasenje čovjek smije postaviti zapreku prije nego što bude zapovjeđeno; inače nikomu ne bi bilo dopušteno stupiti u drugi brak, da time ne bude spriječen primiti biskupstvo ili sveti red. No to ne bi bilo dopušteno u onome što je po sebi nužno za spasenje. Stoga blaženi Marko nije postupio protiv zapovijedi odsjekavši sebi prst, premda je vjerodostojno da je to učinio po poticaju Duha Svetoga, bez kojega nikomu nije dopušteno dići ruku na sebe. A onaj tko polaže zavjet da neće prihvatiti biskupstvo, ako se time namjerava obvezati da ga neće prihvatiti ni iz poslušnosti višemu prelatu, nedopušteno se zavjetuje. Ako se pak namjerava obvezati da, koliko je do njega, neće tražiti biskupstvo niti ga prihvatiti osim kada nastupi nužda, zavjet je dopušten jer se zavjetuje da će učiniti ono što čovjeku dolikuje činiti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.