II-II, q. 184, a. 7
Koji je stalež savršeniji, redovnički ili biskupski
Prigovor 1. Čini se da je stalež redovnika savršeniji od staleža prelata. Gospodin, naime, kaže u Mt 19: Ako hoćeš „biti savršen, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima“, što redovnici čine. Biskupi pak na to nisu obvezani; kaže se, naime, u XII, pit. I: „Neka biskupi vlastita ili stečena dobra, ili što god imaju kao svoje, ostave svojim nasljednicima“. Dakle, redovnici su u savršenijem staležu od biskupa.
Prigovor 2. Nadalje, savršenstvo se ponajprije sastoji u ljubavi prema Bogu, više nego u ljubavi prema bližnjemu. No stalež redovnika neposredno je usmjeren na ljubav prema Bogu; stoga se i nazivaju po služenju i podložnosti Bogu, kako Dionizije kaže u VI. poglavlju Eccles. Hier. A čini se da je stalež biskupa usmjeren na ljubav prema bližnjemu, nad čijom skrbi bdiju, po čemu se i nazivaju, kako je očito po Augustinu u XIX de Civ. Dei. Dakle, čini se da je stalež redovnika savršeniji od staleža biskupa.
Prigovor 3. Nadalje, stalež redovnika usmjeren je na kontemplativni život, koji je izvrsniji od djelatnoga života, na koji je usmjeren stalež biskupa; Grgur, naime, kaže u Pastoral. da je „Izaija, želeći djelatnim životom koristiti bližnjima, poželio službu propovijedanja, a Jeremija, želeći motrenjem ustrajno prianjati uz ljubav prema Stvoritelju, protivio se tomu da bude poslan propovijedati“. Dakle, čini se da je stalež redovnika savršeniji od staleža biskupa.
Naprotiv, nikomu nije dopušteno prijeći iz višega staleža u niži jer bi to bilo osvrtanje natrag. No čovjek može iz redovničkoga staleža prijeći u biskupski; kaže se, naime, u XVIII, pit. I da „sveto ređenje od monaha čini biskupa“. Dakle, stalež biskupa savršeniji je od staleža redovnika.
Odgovaram: kako Augustin kaže u XII super Gen. ad Litt., „ono što djeluje uvijek je izvrsnije od onoga što prima djelovanje“. A u rodu savršenstva biskupi se, prema Dioniziju, odnose kao oni koji usavršavaju, a redovnici kao oni koji su usavršeni; od toga jedno pripada djelovanju, a drugo primanju djelovanja. Stoga je očito da stalež savršenstva u većoj mjeri pripada biskupima nego redovnicima.
Odgovor na 1. prigovor: odricanje od vlastitoga imetka može se razmatrati na dva načina. Na jedan način, ukoliko se ostvaruje činom. I tako se savršenstvo u njemu ne sastoji bitno, nego je ono stanovito sredstvo savršenstva, kako je gore rečeno. Stoga ništa ne priječi da stalež savršenstva postoji bez odricanja od vlastitih dobara. Tako treba reći i o drugim izvanjskim obdržavanjima. Na drugi se način može razmatrati prema pripravnosti duha, tako da je, naime, čovjek spreman, ako bude potrebno, sve ostaviti ili razdijeliti. I to neposredno pripada savršenstvu. Stoga Augustin kaže u knjizi de quaest. Evang.: „Gospodin pokazuje da djeca mudrosti razumiju kako pravednost nije u uzdržavanju ni u jedenju, nego u mirnom podnošenju oskudice“. Stoga i Apostol kaže: Znam obilovati i trpjeti oskudicu. A biskupi su ponajviše obvezani na to da radi Božje časti i spasenja svojega stada, kada bude potrebno, prezru sve svoje, bilo dajući siromasima svojega stada, bilo radosno podnoseći otimanje svojih dobara.
Odgovor na 2. prigovor: upravo to što se biskupi posvećuju onomu što pripada ljubavi prema bližnjima proizlazi iz obilja ljubavi prema Bogu. Stoga je Gospodin najprije upitao Petra ljubi li ga, a potom mu povjerio skrb za stado. I Grgur kaže u Pastoral.: „Ako je pastirska skrb svjedočanstvo ljubavi, za svakoga tko, obilujući krepostima, odbija pasti Božje stado dokazuje se da ne ljubi vrhovnoga Pastira“. A znak je veće ljubavi da čovjek radi prijatelja služi i drugomu nego da želi služiti samo prijatelju.
Odgovor na 3. prigovor: kako Grgur kaže u Pastoral., neka „prelat prednjači u djelovanju, a u motrenju bude uzdignut iznad svih“, jer njima pripada motriti ne samo radi sebe samih nego i radi poučavanja drugih. Stoga Grgur u djelu super Ezech. kaže da se „o savršenim muževima koji se vraćaju nakon svojega motrenja kaže: Izlijevat će spomen tvoje slatkoće“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.