Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 184, a. 5

Jesu li prelati i redovnici napose u staležu savršenstva

Prigovor 1. Čini se da prelati i redovnici nisu u staležu savršenstva. Stalež se savršenstva, naime, razlikuje od staleža početnika i onih koji napreduju. No ne postoje skupine ljudi koje su posebno određene za stalež onih koji napreduju ili početnika. Dakle, čini se da ne trebaju postojati ni skupine ljudi određene za stalež savršenstva.

Prigovor 2. Nadalje, izvanjski stalež treba odgovarati unutarnjem stanju; inače se upada u laž, koja „nije samo u neistinitim riječima nego i u prijetvornim djelima“, kako Ambrozije kaže u jednoj propovijedi. No mnogi su prelati ili redovnici koji nemaju unutarnje savršenstvo ljubavi. Ako su, dakle, svi redovnici i prelati u staležu savršenstva, slijedilo bi da su svi među njima koji nisu savršeni u smrtnom grijehu kao prijetvornici i lašci.

Prigovor 3. Nadalje, savršenstvo se utvrđuje prema ljubavi, kako je gore utvrđeno. No čini se da je najsavršenija ljubav u mučenicima, prema onome u Iv 15: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko položi svoj život za svoje prijatelje“. A uz ono u Heb 12: Još se, naime, niste oduprli do krvi i tako dalje, Glosa kaže: „U ovom životu nema savršenije ljubavi od one koju su postigli sveti mučenici, koji su se protiv grijeha borili sve do krvi“. Dakle, čini se da stalež savršenstva treba pripisati prije mučenicima nego redovnicima i biskupima.

Naprotiv, Dionizije u V. poglavlju Eccles. Hier. pripisuje savršenstvo biskupima kao onima koji usavršavaju. A u VI. poglavlju iste knjige pripisuje savršenstvo redovnicima, koje naziva monasima ili terapeutima, to jest onima koji služe Bogu, kao savršenima.

Odgovaram: kako je rečeno, za stalež savršenstva zahtijeva se trajna obveza na ono što pripada savršenstvu, uz stanovitu svečanost. A oboje pripada i redovnicima i biskupima. Redovnici se, naime, zavjetom obvezuju uzdržavati od svjetovnih stvari kojima bi se smjeli služiti, da bi se slobodnije posvetili Bogu, u čemu se sastoji savršenstvo sadašnjega života. Stoga Dionizije u VI. poglavlju Eccles. Hier., govoreći o redovnicima, kaže: „Jedni ih nazivaju terapeutima“, to jest slugama, „zbog čistoga služenja i podložnosti Bogu, a drugi monasima zbog nepodijeljenoga i samotničkoga života koji ih svetim sabiranjima oko nedjeljivih stvarnosti“, to jest motrenjima, „sjedinjuje u bogoliko jedinstvo i Bogu milo savršenstvo“. I njihovo se obvezivanje izvršava uz stanovitu svečanost zavjetovanja i blagoslova. Stoga Dionizije ondje dodaje: „Zbog toga ih je sveto zakonodavstvo, dajući im savršenu milost, udostojilo stanovitoga posvećujućeg zaziva“. Jednako se tako i biskupi obvezuju na ono što pripada savršenstvu, preuzimajući pastirsku službu, kojoj pripada da „pastir položi svoj život za svoje ovce“, kako se kaže u Iv 10. Stoga Apostol kaže u 1 Tim 6: „Ispovjedio si lijepu ispovijest pred mnogim svjedocima“, to jest na svojem ređenju, kako ondje kaže Glosa. Zajedno sa spomenutom ispoviješću pridaje se i stanovita svečanost posvećenja, prema onome u 2 Tim 1: „Raspiri milost Božju koja je u tebi po polaganju mojih ruku“, što Glosa tumači o biskupskoj milosti. A Dionizije u V. poglavlju Eccles. Hier. kaže da „vrhovni svećenik“, to jest biskup, „pri svojem ređenju prima presveto polaganje Božjih riječi na glavu, da se označi kako on u cijelosti sudjeluje u svoj moći hijerarhije i kako ne samo prosvjetljuje u svemu što pripada svetim riječima i činima nego to i predaje drugima“.

Odgovor na 1. prigovor: početak i rast ne traže se radi njih samih, nego radi savršenstva. Stoga se neki ljudi uz stanovitu obvezu i svečanost primaju samo u stalež savršenstva.

Odgovor na 2. prigovor: ljudi stupaju u stalež savršenstva ne kao da ispovijedaju da su savršeni, nego kao da ispovijedaju da teže savršenstvu. Stoga i Apostol kaže u Fil 3: „Ne kao da sam već postigao ili da sam savršen, nego hitim ne bih li kako dohvatio“. A poslije dodaje: „Koji smo god, dakle, savršeni, tako mislimo“. Stoga onaj tko stupa u stalež savršenstva ne čini laž niti se pretvara time što nije savršen, nego time što odvraća duh od nakane da postigne savršenstvo.

Odgovor na 3. prigovor: mučeništvo se sastoji u najsavršenijem činu ljubavi. A čin savršenstva nije dovoljan za uspostavljanje staleža, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.