II-II, q. 184, a. 3
Sastoji li se savršenstvo ovoga života ponajprije u savjetima ili u zapovijedima
Prigovor 1. Čini se da se savršenstvo zemaljskoga puta ne sastoji u zapovijedima, nego u savjetima. Gospodin, naime, kaže u Mt 19: „Ako hoćeš biti savršen, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa dođi i slijedi me“. No to je savjet. Dakle, savršenstvo se utvrđuje prema savjetima, a ne prema zapovijedima.
Prigovor 2. Nadalje, svi su dužni obdržavati zapovijedi jer su one nužne za spasenje. Ako se, dakle, savršenstvo kršćanskoga života sastoji u zapovijedima, slijedi da je savršenstvo nužno za spasenje i da su svi na nj obvezani. A očito je da je to netočno.
Prigovor 3. Nadalje, savršenstvo kršćanskoga života utvrđuje se prema ljubavi, kako je rečeno. No čini se da se savršenstvo ljubavi ne sastoji u obdržavanju zapovijedi jer savršenstvu ljubavi prethode i njezin rast i njezin početak, kako je očito po Augustinu u djelu super canonicam Ioan.; ljubav pak ne može započeti prije obdržavanja zapovijedi jer, kako se kaže u Iv 14: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ. Dakle, savršenstvo života ne utvrđuje se prema zapovijedima, nego prema savjetima.
Naprotiv, u Pnz 6 kaže se: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim“. A u Lev 19 kaže se: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. To su pak dvije zapovijedi o kojima Gospodin kaže u Mt 22: „O tim dvjema zapovijedima ovise Zakon i Proroci“. A savršenstvo ljubavi, prema kojemu se za kršćanski život kaže da je savršen, utvrđuje se prema tome da Boga ljubimo svim srcem, a bližnjega kao same sebe. Dakle, čini se da se savršenstvo sastoji u obdržavanju zapovijedi.
Odgovaram: kaže se da se savršenstvo u nečemu sastoji na dva načina: na jedan način, po sebi i bitno; na drugi način, drugotno i akcidentalno. Po sebi i bitno savršenstvo kršćanskoga života sastoji se u ljubavi, i to ponajprije u ljubavi prema Bogu, a drugotno u ljubavi prema bližnjemu, o kojima su dane glavne zapovijedi božanskoga zakona, kako je rečeno. No ljubav prema Bogu i bližnjemu ne potpada pod zapovijed prema nekoj mjeri, tako da ono što je više ostane pod savjetom, kako je jasno iz samoga oblika zapovijedi, koji pokazuje savršenstvo, kao kada se kaže: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim; cijelo i savršeno, naime, isto su“, prema Filozofu u III. Physic.; i kada se kaže: „Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe“, jer svatko najviše ljubi samoga sebe. A to je zato što je svrha zapovijedi ljubav, kako Apostol kaže u 1 Tim 1; svrsi se pak ne postavlja nikakva mjera, nego samo onomu što vodi svrsi, kako Filozof kaže u I Polit.; kao što liječnik ne postavlja mjeru tomu koliko će izliječiti, nego koliko će lijeka ili kakav način prehrane primijeniti radi izlječenja. I tako je očito da se savršenstvo bitno sastoji u zapovijedima. Stoga Augustin kaže u knjizi de perfectione iustitiae: „Zašto se, dakle, čovjeku ne bi zapovjedilo to savršenstvo, premda ga nitko u ovom životu nema?“ Drugotno pak i kao u sredstvima savršenstvo se sastoji u savjetima. Svi su oni, kao i zapovijedi, usmjereni na ljubav, ali na različite načine. Naime, ostale su zapovijedi usmjerene na uklanjanje onoga što je protivno ljubavi, s čime ljubav ne može postojati, a savjeti su usmjereni na uklanjanje zapreka činu ljubavi, koje se ipak ne protive ljubavi, kao što su brak, zaokupljenost svjetovnim poslovima i drugo slično. Stoga Augustin kaže u Enchirid.: „Sve što Bog zapovijeda, među čime je i ovo: Ne čini preljuba; i sve što se ne zapovijeda, nego se preporučuje posebnim savjetom, među čime je i ovo: Dobro je čovjeku ne doticati ženu, ispravno se čini onda kada se usmjerava na ljubav prema Bogu i prema bližnjemu radi Boga, i u ovom i u budućem vijeku“. Otuda opat Mojsije u djelu Collationes patrum kaže: „Postovi, bdjenja, razmatranje Pisma, golotinja i odricanje od svega imetka nisu savršenstvo, nego sredstva savršenstva jer se svrha te stege ne sastoji u njima, nego se po njima dolazi do svrhe“. A prije je rekao da se „tim stupnjevima nastojimo uspeti do savršenstva ljubavi“.
Odgovor na 1. prigovor: u tim se Gospodinovim riječima nešto postavlja kao put prema savršenstvu, naime ono što se kaže: „Idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima“, a potom se dodaje drugo, u čemu se savršenstvo sastoji, naime ono što kaže: I slijedi me. Stoga Jeronim kaže u djelu super Matth. da, budući da „nije dovoljno samo ostaviti, Petar dodaje ono što je savršeno“, to jest: Slijedili smo te. A Ambrozije uz ono u Lk 5: Slijedi me, kaže: „Zapovijeda slijediti ga ne korakom tijela, nego čuvstvom duha“, što se ostvaruje po ljubavi. Stoga se iz samoga načina govora pokazuje da su savjeti stanovita sredstva za postizanje savršenstva kada se kaže: Ako hoćeš biti savršen, idi i prodaj i tako dalje, kao da kaže: Čineći to, doći ćeš do te svrhe.
Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u knjizi de Perfect. Iustit., čovjeku se u ovom životu zapovijeda savršenstvo ljubavi jer se „ne trči ispravno ako se ne zna kamo treba trčati. A kako bi se znalo kada se ne bi pokazivalo nikakvim zapovijedima?“ Budući da se ono što potpada pod zapovijed može ispuniti na različite načine, čovjek ne postaje prijestupnikom zapovijedi time što je ne ispunjava na najbolji način, nego je dovoljno da je ispuni na bilo koji način. A savršenstvo ljubavi prema Bogu općenito potpada pod zapovijed, tako da ni savršenstvo nebeske domovine nije isključeno iz te zapovijedi, kako kaže Augustin; no prijestup zapovijedi izbjegava onaj tko na bilo koji način postiže savršenstvo ljubavi prema Bogu. Najniži je pak stupanj ljubavi prema Bogu da se ništa ne ljubi više od njega, protiv njega ili jednako kao njega; tko ne dosegne taj stupanj savršenstva, ni na koji način ne ispunjava zapovijed. Postoji pak neki stupanj savršene ljubavi koji se ne može ostvariti na zemaljskom putu, kako je rečeno; očito je da onaj tko njega ne dosegne nije prijestupnik zapovijedi. Jednako tako nije prijestupnik zapovijedi onaj tko ne postiže srednje stupnjeve savršenstva, samo ako postiže najniži.
Odgovor na 3. prigovor: kao što čovjek odmah po rođenju ima stanovito savršenstvo svoje naravi, koje pripada pojmu vrste, a postoji drugo savršenstvo do kojega dolazi rastom, tako postoji i stanovito savršenstvo ljubavi koje pripada samoj vrsti ljubavi, naime da se Bog ljubi iznad svega i da se ništa ne ljubi protiv njega; postoji pak i drugo savršenstvo ljubavi, čak i u ovom životu, do kojega čovjek dolazi stanovitim duhovnim rastom, primjerice kada se čovjek uzdržava i od dopuštenih stvari da bi se slobodnije posvetio služenju Bogu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.