Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 184, a. 2

Može li netko biti savršen u ovom životu

Prigovor 1. Čini se da nitko u ovom životu ne može biti savršen. Apostol, naime, kaže u 1 Kor 13: „Kada dođe ono što je savršeno, dokinut će se ono što je djelomično“. No u ovom se životu ne dokida ono što je djelomično; u ovom životu, naime, ostaju vjera i nada, koje su djelomične. Dakle, nitko u ovom životu nije savršen.

Prigovor 2. „Nadalje, savršeno je ono čemu ništa ne nedostaje“, kako se kaže u III. Physic. No u ovom životu nema nikoga komu nešto ne nedostaje; kaže se, naime, u Jak 3: U mnogome svi griješimo; a u Ps se kaže: Moju nesavršenost vidješe tvoje oči. Dakle, nitko u ovom životu nije savršen.

Prigovor 3. Nadalje, savršenstvo kršćanskoga života, kako je rečeno, utvrđuje se prema ljubavi, koja obuhvaća ljubav prema Bogu i bližnjemu. No što se tiče ljubavi prema Bogu, nitko u ovom životu ne može imati savršenu ljubav jer, kako Grgur kaže u djelu super Ezech., „oganj ljubavi, koji ovdje počinje gorjeti, kada ugleda onoga koga ljubi, još se jače rasplamsava u ljubavi prema njemu“. A ni što se tiče ljubavi prema bližnjemu jer u ovom životu ne možemo sve bližnje ljubiti činom, premda ih ljubimo habitusom; ljubav po habitusu pak je nesavršena. Dakle, čini se da nitko u ovom životu ne može biti savršen.

Naprotiv, božanski zakon ne potiče na nemoguće. A potiče na savršenstvo, prema onome u Mt 5: „Budite savršeni kao što je i Otac vaš nebeski savršen“. Dakle, čini se da netko u ovom životu može biti savršen.

Odgovaram: kako je rečeno, savršenstvo kršćanskoga života sastoji se u ljubavi. A savršenstvo uključuje stanovitu cjelovitost jer je, kako se kaže u III. Physic., savršeno ono čemu ništa ne nedostaje; može se, dakle, razmatrati trostruko savršenstvo. Jedno je apsolutno, koje se utvrđuje ne samo prema cjelovitosti na strani onoga koji ljubi nego i na strani onoga koji se može ljubiti, tako da se, naime, Bog ljubi onoliko koliko se može ljubiti. I takvo savršenstvo nije moguće nijednom stvorenju, nego pripada samo Bogu, u kojem se dobro nalazi cjelovito i bitno. Drugo je pak savršenstvo koje se utvrđuje prema apsolutnoj cjelovitosti na strani onoga koji ljubi, tako da, naime, čuvstvo svom svojom moći uvijek činom teži Bogu. I takvo savršenstvo nije moguće na zemaljskom putu, nego će biti u nebeskoj domovini. Treće je pak savršenstvo koje se ne utvrđuje ni prema cjelovitosti na strani onoga koji se može ljubiti ni prema cjelovitosti na strani onoga koji ljubi u smislu da je uvijek činom usmjeren prema Bogu, nego u smislu da se isključi ono što se protivi kretanju ljubavi prema Bogu; kao što Augustin kaže u knjizi octogintatrium quaest.: „Otrov je ljubavi požuda, a savršenstvo odsutnost svake požude“. I takvo se savršenstvo može imati u ovom životu. I to na dva načina. Na jedan način, utoliko što se iz čovjekova čuvstva isključuje sve što se protivi ljubavi, kao što je smrtni grijeh. A bez takva savršenstva ljubav ne može postojati. Stoga je ono nužno za spasenje. Na drugi način, utoliko što se iz čovjekova čuvstva isključuje ne samo ono što je protivno ljubavi nego i sve što priječi da čuvstvo duha bude posve usmjereno prema Bogu. Bez toga savršenstva ljubav može postojati, primjerice u početnicima i onima koji napreduju.

Odgovor na 1. prigovor: Apostol ondje govori o savršenstvu nebeske domovine, koje nije moguće na zemaljskom putu.

Odgovor na 2. prigovor: za one koji su u ovom životu savršeni kaže se da u mnogome griješe s obzirom na lake grijehe, koji proizlaze iz slabosti sadašnjega života. I u tom pogledu imaju nešto nesavršeno u usporedbi sa savršenstvom nebeske domovine.

Odgovor na 3. prigovor: kao što uvjeti sadašnjega života ne dopuštaju da čovjek uvijek činom bude usmjeren prema Bogu, tako ne dopuštaju ni da činom bude usmjeren prema svim bližnjima pojedinačno, nego je dovoljno da bude usmjeren zajednički prema svima općenito, a prema pojedincima habitusom i pripravnošću duha. A i u ljubavi prema bližnjemu može se utvrditi dvojako savršenstvo, kao i u ljubavi prema Bogu. Jedno, bez kojega ljubav ne može postojati, naime da čovjek u čuvstvu nema ništa što bi bilo protivno ljubavi prema bližnjemu. Drugo pak, bez kojega ljubav može postojati, a koje se utvrđuje na tri načina. Prvo, prema opsegu ljubavi, naime da netko ne ljubi samo prijatelje i znance nego i nepoznate, a k tomu i neprijatelje. To, naime, kako Augustin kaže u Enchirid., pripada savršenoj djeci Božjoj. Drugo, prema jakosti, koja se pokazuje po onome što čovjek prezire radi bližnjega; tako da čovjek radi bližnjega ne prezire samo izvanjska dobra nego i tjelesne patnje, a k tomu i smrt, prema onome u Iv 15: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko položi svoj život za svoje prijatelje“. Treće, prema učinku ljubavi, naime da čovjek bližnjima ne pruža samo vremenita dobročinstva nego i duhovna, a k tomu i samoga sebe, prema onoj Apostolovoj u 2 Kor 12: „Ja ću pak najradije trošiti i sâm se posve istrošiti za vaše duše“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.