Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 184, a. 1

Utvrđuje li se savršenstvo prema ljubavi

Prigovor 1. Čini se da se savršenstvo kršćanskoga života ne utvrđuje napose prema ljubavi. Apostol, naime, kaže u 1 Kor 14: „U zloći budite nejačad, a u mišljenju savršeni“. No ljubav ne pripada mišljenju, nego više čuvstvu. Dakle, čini se da se savršenstvo kršćanskoga života ne sastoji ponajprije u ljubavi.

Prigovor 2. Nadalje, u Ef 6 kaže se: „Uzmite bojnu opremu Božju da se možete oduprijeti u zli dan i u svemu savršeni stajati“. A o bojnoj opremi Božjoj dodaje: „Stojte opasavši bokove istinom i obucite oklop pravednosti, u svemu uzimajući štit vjere“. Dakle, savršenstvo kršćanskoga života ne utvrđuje se samo prema ljubavi nego i prema drugim krepostima.

Prigovor 3. Nadalje, kreposti se određuju prema vrsti po činima, kao i drugi habitusi. No u Jak 1 kaže se da strpljivost ima savršeno djelo. Dakle, čini se da se stalež savršenstva utvrđuje prije prema strpljivosti.

Naprotiv, u Kol 3 kaže se: „Povrh svega imajte ljubav, koja je sveza savršenstva“, jer, naime, sve ostale kreposti na neki način povezuje u savršeno jedinstvo.

Odgovaram: za svaku se stvar kaže da je savršena utoliko što postiže vlastitu svrhu, koja je krajnje savršenstvo stvari. A ljubav je ono što nas sjedinjuje s Bogom, koji je krajnja svrha ljudskoga duha, „jer tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“, kako se kaže u 1 Iv 4. Stoga se savršenstvo kršćanskoga života utvrđuje napose prema ljubavi.

Odgovor na 1. prigovor: čini se da se savršenstvo ljudskoga mišljenja ponajprije sastoji u tome da se ljudi slože u jedinstvu istine, prema onome u 1 Kor 1: „Budite savršeni u istom mišljenju i u istom znanju“. A to se ostvaruje po ljubavi, koja među ljudima stvara suglasje. Stoga je i savršenstvo mišljenja u svojem korijenu ukorijenjeno u savršenstvu ljubavi.

Odgovor na 2. prigovor: netko se može nazvati savršenim na dva načina. Na jedan način, naprosto; to se savršenstvo utvrđuje prema onome što pripada samoj naravi stvari, primjerice ako se kaže da je živo biće savršeno kada mu ništa ne nedostaje u ustroju udova i u drugim takvim stvarima koje su potrebne za život živoga bića. Na drugi se način nešto naziva savršenim u određenom pogledu; to se savršenstvo utvrđuje prema nečemu što mu je izvanjski pridodano, primjerice u bjelini ili crnini ili nečemu sličnome. A kršćanski se život napose sastoji u ljubavi, po kojoj se duša sjedinjuje s Bogom; stoga se u 1 Iv 3 kaže: Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Stoga se savršenstvo kršćanskoga života naprosto utvrđuje prema ljubavi, a prema drugim krepostima u određenom pogledu. I budući da je ono što je naprosto počelo i najveće u odnosu na ostalo, otuda je savršenstvo ljubavi počelo u odnosu na savršenstvo koje se utvrđuje prema drugim krepostima.

Odgovor na 3. prigovor: kaže se da strpljivost ima savršeno djelo u odnosu na ljubav, utoliko što, naime, iz obilja ljubavi proizlazi da netko strpljivo podnosi protivštine, prema onome u Rim 8: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje? Nevolja? Ili tjeskoba?“ i tako dalje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.