II-II, q. 163, a. 3
Je li njegov grijeh bio teži od svih drugih grijeha
Prigovor 1. Čini se da je grijeh prvih roditelja bio teži od ostalih. Augustin naime u 14. knjizi djela De Civitate Dei kaže: „Velika bijaše iniquitas u griješenju, gdje tolika bijaše facilitas u ne griješenju“. Ali prvi roditelji imaše najveću lakoću u ne griješenju, jer nisu imali ništa iznutra što bi ih nagonilo na grijeh. Dakle, grijeh prvih roditelja bijaše teži od ostalih.
Prigovor 2. Nadalje, kazna je razmjerna krivnji. Ali grijeh prvih roditelja najteže je kažnjen, jer je iz njega u ovaj svijet ušla smrt, kako apostol kaže u Rim 5. Dakle, taj je grijeh bio teži od drugih grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, prvo u bilo kojemu rodu čini se da je najveće, kako se kaže u II. Metaphys.. Ali grijeh prvih roditelja bijaše prvo među drugim ljudskim grijesima. Dakle, bijaše najveći.
Naprotiv, Origen kaže: „Ne mislim da se netko od onih koji su se ustalili na vrhunskom i savršenom stupnju iznenada ispražnjava i pada, nego ga je nužno malo-pomalo i dio po dio propadati“. Ali prvi roditelji stajahu na vrhunskom i savršenom stupnju. Stoga njihov prvi grijeh nije bio najveći od svih grijeha.
Odgovaram: dvostruka se težina u grijehu može promatrati. Jedna doista po samoj vrsti grijeha, kao što kažemo da je preljub teži grijeh od bludnosti. Druga je pak težina grijeha koja se promatra prema nekoj okolnosti mjesta, ili osobe, ili vremena. Prva je doista težina bitnija grijehu, i glavnija. Odakle se po njoj više grijeh naziva teškim nego po drugoj. Treba dakle reći da grijeh prvoga čovjeka nije bio teži od svih ostalih ljudskih grijeha po vrsti grijeha. Ako je naime oholost po svojem rodu i imala neku izvrsnost među ostalim grijesima, veća je ipak oholost kojom netko niječe Boga ili huli, nego oholost kojom netko neuredno želi božansku sličnost, kakva bijaše oholost prvih roditelja, kako je rečeno. Ali prema stanju osoba koje su sagriješile, taj je grijeh imao najveću težinu, zbog savršenosti njihova stanja. I zato treba reći da je taj grijeh doduše bio u nekom pogledu najteži, ali ne naprosto.
Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od težine grijeha iz okolnosti onoga koji griješi.
Odgovor na 2. prigovor: veličina kazne koja je uslijedila na taj prvi grijeh ne odgovara mu prema kvantiteti vlastite vrste, nego utoliko što bijaše prvo, jer je time prekinuta nevinost prvoga stanja, čijim je oduzimanjem razorena cijela ljudska narav.
Odgovor na 3. prigovor: u onome što je po sebi uređeno, priliči da ono što je prvo bude najveći. Takav se pak red ne promatra u grijesima, nego jedan po akcidentu slijedi nakon drugoga. Odakle ne slijedi da je prvi grijeh najveći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.