Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 163, a. 4

Tko je više sagriješio, muž ili žena

Prigovor 1. Čini se da je Adamov grijeh bio teži od Evina. U 1 ad Tim 2 se naime govori da „Adam nije bio zaveden, nego je žena bila zavedena u prekršaju“, i tako se čini da je grijeh žene bio iz neznanja, a grijeh muža iz sigurna znanja. Ali takav je grijeh teži, prema onoj riječi iz Lk 12: „Onaj sluga koji je upoznao volju svoga gospodara i nije učinio po volji njegovoj, bit će tučen mnogo; a onaj koji nije upoznao, a učinio je što zavređuje udarce, bit će tučen malo“. Dakle, Adam je teže sagriješio nego Eva.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin u knjizi De decem chordis kaže: „Ako je muž glava, bolje treba živjeti, i prednjačiti u svim dobrim djelima svojoj ženi, da ona oponaša muža“. Ali onaj koji bolje treba činiti, ako sagriješi, teže griješi. Dakle, Adam je teže sagriješio nego Eva.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da je grijeh protiv Duha Svetoga najteži. Ali čini se da je Adam sagriješio protiv Duha Svetoga, jer je sagriješio razmišljajući o božanskom milosrđu, što pripada grijehu presizanja. Dakle, čini se da je Adam teže sagriješio nego Eva.

Naprotiv, kazna odgovara krivnji. Ali žena je teže kažnjena nego muž, kao što je očito u Post 3. Dakle, teže je sagriješila nego muž.

Odgovaram: kao što je rečeno, težina se grijeha ponajprije promatra prema vrsti grijeha, a ne prema okolnosti osobe. Treba dakle reći da je, ako promatramo stanje obiju osoba, naime žene i muža, grijeh muža teži, jer bijaše savršeniji od žene. Ali s obzirom na samu vrstu grijeha, grijeh obojice naziva se jednakim, jer je grijeh obojice bila oholost. Odakle Augustin u 11. knjizi djela Super Genesim ad litteram kaže da je žena ispričala svoj grijeh „u nejednakom spolu, ali jednakoj oholosti“. Ali s obzirom na vrstu oholosti, teže je sagriješila žena, iz trostrukog razloga. Prvo doista, jer je uzdignuće žene bilo veće nego muža. Žena je naime povjerovala da je istinito ono što je zmija nagovorila, naime da je Bog zabranio jelo s drveta da ne dođu do njegove sličnosti, i tako se, dok je jelom sa zabranjenog drveta htjela postići Božju sličnost, njezina oholost uzdigla dotle da je htjela postići nešto protiv Božje volje. Ali muž nije povjerovao da je to istinito. Odakle nije htio postići božansku sličnost protiv Božje volje, nego je u tome postao ohol što ju je htio postići po samome sebi. Drugo, jer žena nije sama sagriješila, nego je i mužu sugerirala grijeh. Odakle je sagriješila i protiv Boga i protiv bližnjega. Treće, u tome što je grijeh muža umanjen time što je u grijeh privolio „nekakvom prijateljskom dobrohotnošću, kojom biva ponajčešće da se Bog uvrijedi da čovjek od prijatelja ne postane neprijatelj, što učiniti nije trebao, kako pokazuje ishodište božanske presude“, kako Augustin kaže u 11. knjizi djela Super Genesim ad litteram. I tako je očito da je grijeh žene bio teži od grijeha muža.

Odgovor na 1. prigovor: ono zavođenje žene uslijedilo je iz prethodnoga uzdignuća. I zato takvo neznanje ne ispričava, nego pogoršava grijeh, utoliko naime što je ne znajući bila uzdignuta u veću oholost.

Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi od okolnosti stanja osobe, iz koje je grijeh muža bio teži u nekom pogledu.

Odgovor na 3. prigovor: muž nije razmišljao o božanskom milosrđu sve do prezira božanske pravde, što grijeh protiv Duha Svetoga čini, nego zato što je, kako Augustin kaže u 11. knjizi djela Super Genesim ad litteram, „neiskusan u božanskoj strogosti, povjerovao da je taj grijeh laki“, to jest da se lako može oprostiti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.